Temeljni sastojci šalše – rajčica, maslinovo ulje, luk, češnjak i mediteransko začinsko bilje najbolji su ljeti i stoga je ljeto pravo vrijeme za pripremu šalše koja se može konzervirati i pohraniti za hladniji dio godine. U nastavku vam donosimo pet razloga za svakodnevnu konzumaciju ovog jednostavnog umaka.
Brza priprema
Priprema šalše nije zahtjevna. Bitno je nabaviti fine, zrele rajčice kratko ih potopiti u vruću i potom u hladnu vodu kako bi im lakše ogulili koru. Potrebno ih je narezati na ploške, odstraniti sjemenke i dodati luku (i češnjaku) koji smo pirjali na maslinovom ulju. Kako bi smanjili kiselinu koju rajčice prirodno imaju, treba dodati i malo šećera. Šalša se kuha do željene konzistencije, ovisno za koje se jelo priprema, a tijekom kuhanja dodaju se začini poput bosiljka, lovora, peršina te maslinovo ulje. Tako pripremljena dodaje se brojnim jelima – od jednostavne kombinacije s tjesteninom do složenijih jela od ribe ili povrća u kojima služi tek kao baza za pripremu.
Pregršt zdravstvenih blagodati
Rajčica sadrži jedinstveni nutritivni profil. U njenom se sastavu nalaze vitamin C, vitamin A (u obliku karotenoida), prehrambena vlakna, kalij i antioksidans likopen. Mnogobrojna istraživanja su potvrdila kako konzumacija rajčica smanjuje rizik od pojave određenih vrsta karcinoma, a novija istraživanja dokazuju njena puno šira blagotvorna svojstva na zdravlje. Unos rajčice se povezuje sa smanjenim rizikom od kardiovaskularnih bolesti, osteoporoze, oštećenja kože uslijed štetnog djelovanja UV zraka te se smatra da štiti od kognitivnog slabljenja. O blagodatima maslinovog ulja ispisani su nebrojeni radovi i danas je sasvim jasno da je ta mediteranska masnoća dragocjena za naše zdravlje, a za šalšu to je dodatan adut. Zdravstvenim blagodatima doprinose i luk, češnjak te mediteransko bilje.
Dragocjeni likopen
Likopen je karotenoidni pigment koji je odgovoran za jarko crvenu boju zrelih rajčica. Iako je po strukturi vrlo slična karotenoidima s aktivnosti vitamina A, ova se fitokemikalija ne pretvara u vitamin A u tijelu. Udio likopena povećava se tijekom zrenja ploda, najviši je ljeti (od lipnja do kolovoza), a niži zimi (od listopada do ožujka). Plodovi rajčice koji su dozrijevali u staklenicima, bilo ljeti ili zimi, imaju niži udio likopena od plodova dozrelih na otvorenom tijekom ljeta. Također, plodovi ubrani zeleni te dozreli tijekom skladištenja imaju niži udio likopena od plodova dozrelih na stabljici. Uspoređujemo li svježu rajčicu i proizvode od rajčice, značajno veću koncentraciju likopena pronaći ćemo u pireu, soku i koncentratu rajčice nego u svježoj rajčici. Ta koncentracija može biti i do 50 puta veća u koncentratu rajčice. Manje je poznato da je bioraspoloživost likopena značajno bolja kada je rajčica kuhana nego kada je sirova. Toplina je važna zato što razgrađuje stanični matriks rajčice, čime se povećava dostupnost likopena pa ga možemo iskoristiti u većoj količini. Važnost topline je i u tome što “trans” oblik likopena iz rajčice pretvara u bioraspoloživiji “cis” oblik. Nadalje, budući da je likopen topljiv u mastima, njegova je apsorpcija bolja ako se kuha s dodatkom masnoće (najbolje maslinova ulja).
„Instant“ dašak Mediterana
Ukuhanu rajčicu u raznim oblicima lako je pohraniti i stoga može predstavljati zdravi „fast food“ za svaku priliku. Jednostavno je dodajte tjestenini ili drugim vrstama žitarica uz dodatke po želji i prilici i fino jelo je za tren gotovo. Izvrsno se slaže sa gotovo svim vrstama hrane, a najbolje s ribom, povrćem, sirom i crvenim mesom. U kombinaciji s bosiljkom dobiva aromatičnu notu koja će svakom jelu prenijeti dašak Mediterana.
Lako konzerviranje i pohrana
Ukuhanu rajčicu možemo pohraniti na različite načine. Možete je zamrznuti u malim mjericama (poput mjerica za led) ili u vrećicama za zamrzavanje i dodavati u jelo po potrebi. Gusti umak od rajčice možemo pohraniti i u veće ili manje sterilizirane staklenke i čuvati kao zimnicu.
