Začini su osušene aromatične biljke ili dijelovi biljaka koji se dodaju jelima kako bi ona bila ukusnija, ali i lakše probavljiva. Začini imaju blagotvorna svojstva, djeluju antibakterijski i antiseptički, stimuliraju imunološki sustav, a neki čak i zagrijavaju organizam. Stoga, izdvajamo top 5 začina koji će ovu zimu okrijepiti vaš duh i tijelo te pomoći vam odagnati bolesti, ali i melankoliju u prehrani.
Svestrani đumbir
Porijeklom iz jugoistočne Azije, đumbir se već stoljećima cijeni zbog svojih kulinarskih i medicinskih svojstava. Oštra, prodorna i pikantna aroma đumbira daje specifičan okus širokom nizu jela od onih pripremljenih u woku pa sve do voćnih deserata.
100 g đumbira sadrži približno 70 kcal. Svježi je đumbir vrijedan izvor kalcija, bakra, mangana, magnezija, selena, cinka i željeza. Od vitamina sadrži nešto vitamina C te vitamina B skupine osobito vitamina B6. No, ljekovito djelovanje đumbir ne duguje toliko sadržaju mikronutrijenata koliko aktivnim tvarima prvenstveno gingerolima koji se odlikuju analgetskim, antipiretskim, antibakterijskim i antikarcinogenim svojstvima. Gingeroli imaju i snažna protuupalna svojstva.
Đumbir je, također, poznat po sposobnosti smirivanja gastrointestinalnih tegoba te ublažavanja mučnina. U azijskoj medicini koristi se za liječenje prehlade i gripe jer olakšava disanje, stimulira imunološki sustav te potiče tijelo na znojenje .Hladni zimski dani su idealno vrijeme za uživanje u jelima s đumbirom jer pomaže cirkulaciju i grije organizam. Aromatična, oštra i prodorna okus đumbira dat će pikantnu aromu marinadama, prženim jelima, juhama, žitaricama osobito riži te povrću. Đumbir se odlično slaže uz piletinu i riblja jela, a toplu i mirisnu notu osigurat će keksima, slasticama i napitcima.
Aromatični cimet
Cimet je jedan od najstarijih začina poznatih čovjeku. Još su stari Egipćani njime obogaćivali napitke i liječili razne bolesti. Slatkasta mirodija opojnog mirisa dobiva se guljenjem kore s tankih grančica zimzelenog drveta. Pri tome se vanjska kora odbacuje, a unutrašnja uvija u štapiće. Postoje na stotine vrsta cimeta, no najpopularniji su cejlonski koji se smatra „pravim cimetom“ te kineski cimet.
Cimet obiluje prehrambenim vlaknima, manganom, kalcijem i željezom, a u nešto manjoj mjeri sadrži magnezij, selen, cink te vitamin C i K. Eterična ulja koja sadrži osiguravaju aromatični okus, ali brojne pogodnosti za zdravlje. Tako cimet djeluje blagotvorno na probavni sustav stimulirajući peristaltiku crijeva te samim time smanjuje nadutost i bolne grčeve. Također se odlikuje antibakterijskim i antifugicidnim djelovanjem, a pokazalo se i da povoljno djeluje na razinu masti i kolesterola, ali i razinu šećera u krvi zbog čega se preporuča i dijabetičarima. Opojni miris cimeta potiče rad mozga i poboljšava kognitivne sposobnosti što može djelovati stimulativno na radnu populaciju koja u tmurnim i dugačkim zimskim danima unutar 4 zida često gubi motivaciju za rad. Cimet potiče cirkulaciju i zagrijava tijelo, a u tradicionalnoj se kineskoj medicini koristi kao sredstvo za olakšavanje simptoma gripe i prehlade. Dodatnu pogodnost pruža činjenica da cimet sadrži salicate koji osim što snižavaju temperaturu djeluju analgetski i protuupalno.
Cimet se najčešće dodaje napitcima, desertima, voćnim jelima i kolačima, osobito onima od jabuke. No, rezerviranjem cimeta samo za ova jela uskraćujemo si cijeli spektar doživljaja. Tako cimet odlično nadopunjuje okus zobene kaše, slatkog krumpira, mrkve i zimske bundeve, ali i mesnim jelima od janjetine, piletine i mljevenog mesa. Često se dodaje kavi, a za „instant“ zagrijavanje najbolje je malo cimeta dodati kuhanom vinu. Zbog svega navedenoga jasno je da je zimsko doba idealno za uživanje u aromi i blagodatima cimeta.
Ljekoviti kim
Kim je dvogodišnja biljka razgranate stabiljke, čiji plod - sjemenke već odavno nalaze svoju primjenu i kao začin i kao ljekovito sredstvo. Sjemenke kima obiluju eteričnim uljima od kojih se najviše ističe karvon zaslužan za karakterističan miris. Kim potiče rad želudca i žučnog mjehura, pospješuje probavu i ublažava grčeve. Vjeruje se da djeluje laktogeno odnosno pospješuje izlučivanje mlijeka u dojilja i, što je posebno zanimljivo, uklanja loš zadah. Budući da stimulira rad bubrega potiče izlučivanje urina. Kim, također, pospješuje iskašljavanje i smiruje kašalj zbog čega je pogodan kao pripomoć u borbi protiv prehlada i gripe. U zimskim mjesecima zasigurno je od pomoći i antiseptičko djelovanje odnosno sposobnost kima da zaustavi razmnožavanje mikroorganizma. Kim se vrlo najčešće dodaje pekarskim proizvodima, a njegova oštra aroma dobro nadopunjuje i okus variva. Često se dodaje likerima, a vrlo je popularan i kao aroma za sireve osobito havarti sir.
Osvježavajući anis
Anis je jednogodišnja biljka čiji neobičan dlakavi kruškasti plod sivozelene boje posjeduje ljekovita svojstva. Inače potječe iz Egipta, ali se danas najviše uzgaja u Španjolskoj. Blagotvorno djelovanje slično je kimu pa se i anis može pohvaliti reguliranjem rada želudca i crijeva, uklanjanjem lošeg zadaha te laktogenim, antiseptičkim i diuretičnim djelovanjem. Također, pospješuje iskašljavanje zbog čega je anis vrijedna nadopuna kolekciji zimskih začina. Plod anisa krasi ugodna i svježa aroma. Sušene sjemenke se mogu dodavati pekarskim proizvodima i kolačima. Odlično nadopunjuje okus umaka i variva, a poživjet će i svaku salatu. Anis ima relativno intenzivni okus i ne slaže se dobro s ostalim začinima (uz iznimku komorača i kima) zbog čega je najbolje koristiti ga samog.
Moćna kurkuma
Podrijetlom iz jugoistočne Azije, kurkuma posljednih godina plijeni pažnju znanstvene zajednice zbog brojnih ljekovitih svojstva. Ovaj začin jarko žute boje i gorko-slatke arome najpoznatiji je kao jedan od neizostavnih sastojaka pri pripremi currija. No, sama kurkuma zaslužuje punopravnu pažnju kako zbog blagotvornih svojstava tako i zbog relativno široke primjene u kulinarstvu.
Kurkuma sadrži čitav niz vitamina i minerala; prije svega se ističe sadržajem vitamina B6, B3, folne kiseline te minerala kalija, željeza i mangana. Također, predstavlja dobar izvor neprobavljivih prehrambenih vlakana, a što je osobito zanimljivo sadrži i esencijalne omega-3 masne kiseline. No, apsolutno najveći adut kurkume je kurkumin, biljni pigment zaslužan za njenu specifičnu boju. Upravo, zbog kurkumina je popis terapijskih svojstava kurkume podugačak. Naime, pokazalo se da kurkumin posjeduje snažna protuupalna i antioksidativna svojstva. Isto tako pogoduje dijabetičarima jer ima povoljno djelovanje na inzulinsku rezistenciju, a pokazalo se da djeluje povoljno i na kardiovaskularni sustav smanjujući razinu ukupnog i LDL („lošeg“) kolesterola, istovremeno povisujući razinu HDL („dobrog“) kolesterola.
Nadalje, kurkumi se pripisuje antivirusno, antibakterijsko, antimikotičko i antikarcinogeno djelovanje. Također je otkriveno da kurkuma pogoduje optimalnoj funkciji jetre povećavajući njenu sposobnost detoksikacije. Budući da je zimi i hrana koju unosimo „teža“, a zbog većeg učestalosti virusnih bolesti raste potrošnja i lijekova, ovo svojstvo kurkume može biti od velike koristi. Kurkuma se u kuhinji može dodavati kao začin raznim umacima i marinadama. Odlično se slaže i s rižom, jelima od piletina i mesa, grahoricama (osobito lećom), plodovima mora te salatama i preljevima za salatu.
