Ako mirna voda brege dere, mirna vina opijaju planine. I hrane ih jer vino po zakonu spada u poljoprivredno- prehrambene proizvode. Mirna vina su ona koja ne sadrže veću količinu ugljičnog dioksida, dakle sva osim pjenušavih vina.
U 2014. na svijetu je proizvedeno više od 27 milijarda litara vina, a od toga je malo manje od dvije milijarde litara bilo pjenušavih. Mirnih je vina 93,5 posto i svaki stanovnik planeta mora popiti više od tri litre. Jasno je kakav bi to tulum bio da se svi skupimo te nahranimo i napojimo, pitanje je bi li Himalaja bila dovoljna da nas sve primi. Onih malo manje od dva decilitra pjenušaca po glavi bilo bi fino piće dobrodošlice ili aperitiv.
Mirna vina su, dakle, bijela, crvena i ružićasta, mlada, zrela i odležana, redovitih berbi i predikatna, suha, polusuha, poluslatka i slatka, od netom ubranog, ali i prosušenog grožđa, samo od grožđa te ona aromatizirana ili fortificirana, odnosno ojačana destilatom. U ovom petom razredu Male škole vina Bakhova sina zadržat ćemo se na podjeli po slatkoći i to uglavnom na suhim, te rijetkim slađim vinima redovitih berbi na koja u stvari mislimo kad govorimo o mirnim vinima. Predikatna, ojačana i aromatizirana vina poprilično su drukčija i predstavit ćemo ih u sljedećem razredu.
Ponekad je vrlo teško osjetiti razliku između suhih i polusuhih vina jer se u bijelima koja imaju nekoliko grama neprovrelog šećera neće osjetiti slatkoća ako imaju izraženije fine kiseline. Taj će im ostatak šećera dati punoću pa je zato prava podjela mirnih vina prema punoći njihova tijela.
Hoće li bijela vina biti lakšeg ili punog tijela, ovisi prvo o sorti, a potom o količini ekstrakta i alkohola te o postupcima u vinogradu te podrumu. Rizling je svakako najpoznatija sorta koja daje vina lakšeg tijela i pravi dokaz da pojam "lakše" tijelo, koje neki nazivaju i "tanjim", nema veze s kvalitetom vina. Ima velikih rizlinga s manje od 10 posto alkohola. Ta sorta hladnijih predjela ne voli baš drvene bačvice i samo je grožđe dovoljno dobra sirovina da se najjednostavnijim podrumarskim postupcima dobiju vina koja su mnogima najbolja na svijetu. Čak i ako odležavaju u drvenim bačvama, koriste se velike i stare. U ovaj tip vina spadaju i traminac, sivi pinot, rizvanac, silvanac, kraljevina pa i naše autohtone sorte škrlet ili moslavac.
Suprotnost im je chardonnay koji odlično podnosi barrique, kako se nazivaju nove drvene bačvice od 225 litara, i predvodi grupu bijelih vina punoga tijela. Najbolji chardonnayi mjesecima odležavaju na kvascima. To je burgundijska tehnologija "sur lie" koja vinu zadržava mladost, ali i daje punoću. Slični chardonnayu su, primjerice, semillon, viognier, bijeli pinot ili naše sorte grk i malvasija dubrovačka.
Negdje između ove dvije krajnosti je sauvignon blanc koji može dati lakša, svježa vina slabijeg tijela i snažnih, gotovo napadnih sortnih aroma, ili puna i snažna vina zatomljenijih, ali puno složenijih mirisa. Uz njega bi, iako su im arome daleko slabije, mogli svrstati graševinu ili malvaziju, zahvalne sorte koje mogu dati fina vina različite punoće.
Ružičasta vina u velikoj većini slučajeva spadaju među ona lakšeg tijela. Taj tip ružica s nježnim mirisom i osvježavajućim okusom često se naziva provansalskim i pridonio je sve većoj popularnosti rosea u svijetu. Na val uspješne prodaje takvih laganih vina "zajašili" su i neki naši vinari moćnim ružicama od plavca i drugih crnih sorata grožđa koje vole toplo podneblje. Mnogi bi za njihova puna vina, kušajući ih naslijepo, rekli kako je riječ o crvenoj, a ne ružićastoj plemenitoj kapljici.
Crvena vina najčešće svrstavamo u puna i bordoška su među njima najpoznatija. Riječ je o mješavinama cabernet sauvignona, cabernet franca i merlota, a i svaka sorta za sebe daje vina čvrstog tijela. Takva su i vina Barolo i Barbaresco iz talijanskog Pijemonta, Brunello do Montalcino iz Toskane ili naši plavci. Najpoznatiji crnjak srednjeg tijela je crni pinot, ponos Burgundije i, po mnogima, najizazovnije vino za one koji ga rade, ali i one koji ga piju. Slična vina, prvenstveno tipom, ali u najboljim vinarijama i kakvoćom, daju austrijske sorte dornfelder i lovrijenac, a kod nas frankovka i teran.
Lagana crvena vina su mahom ona koja se piju mlada, dakle francuski Beaujolais, pijemontska barbera ili "naš", srednjeeuropski portugizac. U toj su skupini i jednostavnija, mlađa talijanska vina Chianti, te španjolska iz Rioje. Odležani Chianti Classico ili Riserva iz Rioje spadaju u kategoriju vina srednje punog tijela.
Prema punoći tijela, koju neki opisuju i kao čvrstoću kičme, lako možemo birati vina primjerena određenom godišnjem dobu. Za toplijih dana pit ćemo vina lakšeg tijela, počet ćemo, dakle, oko Uskrsa, a najtežu kategoriju čuvat ćemo za zimu, za Božić. I uživati u činjenici da se svaki dan u godini možemo uz čašicu podsjetiti koliko ta takozvana mirna vina mogu biti uzbudljiva.
