Ovdje gdje jesmo, Sunce je južno od nas čak i kad je u zenitu 21. lipnja pa pod najboljim kutom miluje lozu posađenu na južnim obroncima.
Na vrhunskim položajima Pelješca tri sunca djeluju na grožđe. Zrake s neba padaju na čokote pod idealnim kutom, a čak i kad prođu između njih, odbijaju se od kamena pa griju odozdo. Treće sunce je svjetlo koje more reflektira prema lozi. Ta tri sunca plavac na Dingaču ne bi dobio da nagib na nekim dijelovima nije čak 50 stupnjeva. Vinogradari su podigli spomenik magarcu jer bez njega po toj strmini ne bi ni mogli transportirati grožđe do vinarije. To ipak nisu najstrmiji vinogradi. U Njemačkoj, kraj rijeke Mosel, vinograd Calmont u selu Bremm ima nagib od 65 stupnjeva pa ni magarci ne bi pomogli. Berači zato imaju posebne stolica na šinama kako se ne bi strmoglavili u rijeku. Treba li reći da se i tu Sunce odbija od kamena i rijeke pa triput utječe na tamošnje rizlinge koji su, vjerojatno i zbog toga, najbolja vina na svijetu. Takav utjecaj Sunca omogućuje reljef koji je baš zato povezaniji s klimom nego s tlom u terroiru pojedinih vinogorja. Na ekstremnim položajima nabori zemljine površine služe, dakle, kao pojačalo, a na onim pitomijima su štit. Banovo brdo u Baranji te Krndija u kutjevačkoj Zlatnoj dolini vinograde na južnim padinama brane od hladnih sjevernih vjetrova.
A vjetrovi su jedan od četiri čimbenika koji obilježavaju klimu nekog područja. Kad su lagani i umjereni, pomažu pri oprašivanju, isušuju rosu, sprječavaju pojavu kasnih proljetnih mrazova... Suhi i topli vjetrovi nepovoljni su u vrijeme cvatnje i oplodnje jer isušuju tučak pa se zrnca peludi na njega ne lijepe. Jaki vjetrovi, pak, otežavaju oplodnju, isušuju tlo, naglo spuštaju temperaturu, lome lozu ili osipavaju grozdove. Ostali čimbenici klime su toplina, svjetlo i oborine.
Loza najviše voli područa sa srednjom godišnjom temperaturom između 10 i 20 Celzijevih stupnjeva. Za početak vegetacija primjerena je srednja dnevna temperatura između 10 i 12 stupnjeva, za cvatnju i oplodnju od 20 do 30, za intenzivan rast i oblikovanje pupova između 25 i 35, za razvoj bobica i grozdova od 25 do 30, a za dozrijevanje grožđa između 20 i 25 stupnjeva. Ekstremne temperature su opasne pa cvat stradava ispod nule, mladice i lišće na minus 2, nabubrijeli pupovi na minus 3, mlado korijenje na minus pet, a minus 25 može biti kobno čak i za stare panjeve. S druge strane, iznad 38 stupnjeva prestaje rast mladica, a 40 stupnjeva ili više oštećuje trs. Ne reagiraju sve sorte isto na hladnoću i toplinu. Od svjetski poznatih sorata rajnski rizling najbolje podnosi klimu hladnijih sjevernih vinogradarskih krajeva Europe, ali ne bi mogao izdržati vrelinu juga. Čak mu je i u Slavoniji i Podunavlju pretoplo.
Svjetlo je svakoj biljci važno zbog fotosinteze, a na primjeru tri sunca već smo spomenuli da je, osim izravnog, važno i difuzno ili reflektirajuće. Vinovoj lozi za uspješan rast treba između 1500 i 2000 sati sunca tijekom vegetacije te od 150 do 170 vedrih i djelomično vedrih dana.
Što se tiče vlage, najbolji su vinorodni krajevi su kojima padne od 600 do 800 litara oborina po četvornom metru na godinu, a kod nas je ta količina između 600 i 1300 litara. Zimi lozi odgovara snijeg jer povećava vlagu tla i regulira njegovu temperaturu. Umjerena kiša je blagodat cijele godine, naročito u početku vegetacije te kad se počnu formirati bobice. Jaka kiša, pak, može omesti oplodnju, a u vrijeme zriobe grožđa izaziva pucanje bobica što omogućuje razvoj plijesni. Kasni proljetni mrazevi su vrlo opasni, a magla nije nikad dobrodošla, no posebno je neugodna u vrijeme cvatnje i dozrijevanja. Tad ne valja ni rosa, osim u najtoplijim vinorodnim krajevima gdje snižava temperaturu.
Hrvatska vinorodna područja klimatski se dijele na Slavoniju i Podunavlje, Sjeverozapadnu ili Bregovitu Hrvatsku, Istru, Primorje i Dalmatinsku Zagoru, Sjevernu Dalmaciju te Srednju i Južnu Dalmaciju. U svakoj od njih rastu drukčije sorte, pa u sjevernoj Dalmaciji crni sortiment predvode cabernet sauvignon, merlot, syrah, grenache pa i carignan, a Srednja i posebno Južna su carstvo plavca malog. Ima sorti koje se pojavljuju u više zona i u svakoj daju drukčija vina. Tako su graševine Slavonije i Podunavlja pune i snažne, a one iz Bregovite Hrvatske osvježavajuće i lagane. U svijetu se jedino chardonnay uspio snaći u svim vinskim krajevima. U vinskom Novom svijetu daje voćnija vina, burgundijski ima jače arome, u Chablisu su vina od te sorte najcjenjenija jer u njima dominira mineralnost, a u Južnom Tirolu chardonnayi su lakši, svježiji i s izraženijim cvjetnim mirisima.
Po prilagodbi različitim klimama blizak mu je sauvignon bijeli. Najbolji stižu iz gornjeg dijela doline Loire, pod etiketama na kojima piše Sancerre ili i Pouilly-Fumé. a odlikuje ih boja dima i mineralnost. U donjem toku Loire imaju svježe arome ploda i cvijeta ribiza. Na Novom Zelandu kvalitetom su se približili onima iz Loire, ali su voćniji i s više alkohola. U bordoškim bijelim mješavinama dodaju ga, zbog aroma i svježine, semillonu koji je zaslužan za čvrstoću i dugovječnost vina. Posebno su aromatični i osvježavajući, često i očaravajući, u hladnim krajevima kakvi su Južni Tirol, austrijski i slovenski dijelovi Štajerske ili naše Međimurje i Zagorje. Plešivički sauvignoni više nalikuju na najbolje primjerke iz novozelandske regije Marlborough dok su slavonski među rijetkima u svijetu dovoljno snažni za odležavanje u novim bačvicama, a da ih drvo ne preuzme što je slučaj sa sauvignonima u Kaliforniji.
Ukratko, svaka klima ima favorite među sortama, a većina sorata najviše voli neku klimu iako se snalazi i u drugima. Sve to ljudima koji vole vina daje priliku za istraživanja i uživanja. Posebno kad se shvati koliko i vinarov karakter utječe na vino o čemu čitajte sljedeći petak, u 4. razredu Srednje škole vina Bakhova sina.
