Kolumne 204 prikaza 13. veljače 2017.

O vinima i ribama svijeta...

Thinkstock
Kako izgleda kad se poznati vinski novinari i vinari nađu na ribljoj večeri oboružani fantastičnim buteljama najkvalitetnijih domaćih i svjetskih etiketa, pročitajte u novoj kolumni našeg Bakhova sina!

Ma znam da će me mnogi popljuvati, ali uz salatu od hobotnice s kaparima i šparogama baš je dobro pristajao pjenušac Tomac Diplomat. Bilo je to zagrijavanje uoči bitke s dvije orade i zubacem u kojoj je pobijedila momčad vinara i novinara, s pokojim no-vinarom (na engleskom je to onaj koji nije vinar) koji nije bio ni novinar. A nije bilo lako.

 | Author: Ivo Kozarčanin Ivo Kozarčanin

Ribama je pomagala neprincipijelna koalicija hrvatskih, kalifornijsko-hrvatskih i slovensko-talijanskih vinara koji se nisu usudili doći, ali su poslali tešku artiljeriju. Prvi plotun granata bio je ispunjen grkom, pošipom i chardonnayom i ispaljen je uzalud. Čini se da je više pomogao nama da ribe svladamo, nego njima da nas pokore. Izgledalo nam je da je pobjeda blizu, ali počele su padati bojeve glave ispunjene zinfandelom i cabernet sauvignonom. U tom su kontranapadu sudjelovali i Makedonci, pa se ratna sreća okrenula.

 | Author: Ivo Kozarčanin Ivo Kozarčanin

No, i mi smo se pregrupirali. Šember im se prišuljao s leđa pa rafalno zapucao mecima u kojima je izmiješao chardonnay, bijeli pinot i žuti plavec, a ta se kombinacija zove pjenušac Brut. Dok je neprijatelj posljednjim trzajima ispucao goruli mtsvane (gori dok ne svane) iz 2010. koji im je poslao saveznik iz gruzijskog Chateau Mukhrani i Gravnerovu ribollu 2008., Šember je odgovorio rizlingom iz 2015. i bitka je završila. Bezuvjetnu predaju ribe su potpisale na polju punim krafni i kremšnita. Ipak smo bili kraj slastičarnice U prolazu, u samoborskom kraljevstvu finih kolača.

Ako treba reći i koju ozbiljnu o vinima, počnimo od kraja. Šemberov Rizling 2015. je izvrstan. U voćnim mirisima dominira vinogradarska breskva, probija se kruška i neko egzotično voće, a iz pozadine već pomalo stižu tercijarne arome. Svjež okus stvara onaj blaženi osjećaj kad se nakon gutljaja jedva čeka sljedeći.

 | Author: Ivo Kozarčanin Ivo Kozarčanin

Gravner velik, kao uvijek, a gruzijsko vino, kao gotovo uvijek, za zaboraviti. Nevjerojatno je da Slovenci u Italiji i Hrvati u Hrvatskoj rade bolja vina gruzijskom tehnologijom nego Gruzijci. Ili ja svaki put naletim na krivo vino.

Cabernet sauvignon Chateau Kamnik Ten Barrels, ožednio sam pišući mu ime, jedno je od najboljih vina te vinarije iznad Skopja i dobro je. Zinfandel Grgich, pak, nije jedno od najboljih vina našeg iseljenika u Kaliforniju, ali je vrlo dobro. A odličan je bio Krajančićev Pošip sur lie 2009. Ali ne te večeri. Sad ima svježine zahvaljujući tehnologiji njege na kvascima, no počast mu treba odati kao vinu koje je prije tri godine bilo u punoj snazi. S grkom je bila druga priča. Kušale su se berbe 2014. i 2012. iz podruma Frane Miline Bire. U starijem vinu smo iznimno uživali, a od mlađega očekujemo da ga nadmaši. Kod chardonnaya smo se poprilično razišli. Nekima se Grgichev iz 2012. dopao više nego Korakov 2013., drugi su mislili drukčije, ali to je bogatstvo vinskog svijeta. Među dobrim vinima lako je birati.

 | Author: Ivo Kozarčanin Ivo Kozarčanin


I opaska pred kraj. Tko ima Enjingijev Rajnski rizling kasne berbe 2007., a nema savršene uvjete za čuvanje, neka ga odstrijeli. Prije tri godine bio je najbolje bijelo vino prve sezone ocjenjivanja za Vinske zvijezde, ali od tad nije napredovao. Ljubitelji njegovih vina za čuvanje trebaju uzeti 2012. koja se sad prodaje. A 2007. popiti. Uostalom, za to je i napravljena, a ne za čuvanje u podrumu.

A za sam kraj, treba zabilježiti kako je vinar i ugostitelj Marijan Žganjer bio domaćin ovoj radionici na kojoj su sudjelovali vinari Zvonko Tomac, Mirko Ivančić, Zdenko Šember i Drago Kurtalj, enolog Nenad Maslek, vinski trgovac Božo Roknić, šef Festivala Vino.com Ivan Dropuljić te novinari Tomislav Radić i osnivači Vinskih zvijezda Vitomir Andrić, Željko Suhadolnik i Ivo Kozarčanin.

 | Author: Ivo Kozarčanin Ivo Kozarčanin

Imena hobotnice zvane mrkač, orada zvanih livrata ili podlanica, iako bi za takav dlan čovjek morao biti visok šest metara te zubaca zvanog zubatac ne znam, ali kroz maglu se sjećam da se, na oduševljenje Vite Andrića, pojavio i jedan buncek. Također bezimeni.

Komentari 0
Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.