Standardni sladoled priprema se od mlijeka i vrhnja, uz dodatak šećeraOsvježavajući, slasni i slatki doživljaj sladoleda nenadmašno je zadovoljstvo u toplim ljetnim danima. Paleta okusa danas se značajno raširila i gotovo da ne možemo zamisliti okus koji već netko nije razvio. Neke od uspješnih originalnih sladolednih receptura su primjerice sladoled s okusom žlahtine, balzamičnog octa ili bućinog ulja. Ipak, temeljna je podjela sladoleda prema bazi koja se koristi za pripremu – to je najčešće mlijeko, vrhnje ili voćni sok.

Danas se kao baza mogu koristiti i razni napitci koji se koriste kao zamjene za mlijeko, poput napitaka od zobi, soje, badema, riže ili kokosovog mlijeka. Osnova smjese mogu biti samo mliječni proizvodi (poput slatkog vrhnja, mlijeka i jogurta), kuhana krema od slatkog vrhnja i žumanjaka, kombinacija mliječnih proizvoda i voćne kaše, samo voćna kaša ili, najjednostavnije, samo voćni sok ili neki od biljnih napitaka, pa čak i čaj. Šećer ili šećerni sirup neizostavan je dio svake sladoledne smjese, a u nju se mogu dodavati i razni dodaci – poput čokolade, raznog voća, prženog orašastog voća, keksa i raznih aroma.Standardni sladoled (poznat i kao Philadelphia style) priprema se od mlijeka i vrhnja, uz dodatak šećera. Aroma se postiže dodatkom vanilije ili raznim drugim dodacima poput čokolade, voća ili orašastih plodova. Tzv. francuski stil pripreme sladoleda uključuje i dodatak žumanjka koji se kuha u vrhnju ili mlijeku. Emulgator iz žumanjka osigurava jedinstvenu teksturu sladoleda jer značajno ograničava dimenzije kristalića leda koji se stvaraju. Time se postiže iznimno nježna kremasta tekstura i kod niskog udjela mliječne masti. Treća tehnika pripreme sladoleda udomaćena je u Indiji i potpuno je različita od nama poznatih principa pripreme. Sladoled koji je u Indiji poznat od 16. Stoljeća kao kulfi priprema se iskuhavanjem mlijeka koje se reducira na polovicu početnog volumena i potom smrzava. Ima značajno tvrđu i gušću teksturu i note karamele. U ovu vrstu ledene slastice često se dodaju začini poput kardamoma, šafrana i pistacija.

Hranjiva vrijednost različitih vrsta sladoleda

Ovisno o vrsti i dodacima, energetska vrijednost sladoleda kreće se od 100 do 350 kcal u 100 g. Primjerice, omiljeni industrijski sladoledi s okusima vanilije i čokolade u 100 g sadrže između 170 i 230 kcal, dok voćni sladoled s okusom jagode ima približno 110 kcal u 100 g. Pritom je sadržaj šećera približno jednak u sve tri vrste i iznosi 20 g (4 žličice), dok je sadržaj masti i bjelančevina značajno niži u voćnom sladoledu u odnosu na sladoled od vanilije ili čokolade. Zbog većeg udjela mlijeka u tipičnim mliječnim sladoledima obično je i značajno veći sadržaj kalcija. Voćni sladoledi mogu sadržavati mliječnu bazu, a mogu biti napravljeni i u potpunosti bez mlijeka i tada ih nazivamo sorbetima. Najmlađima se posebno sviđaju slatki zamrznuti sokovi s aromama voća, a takve osvježavajuće ledene poslastice možemo vrlo jednostavno napraviti i kod kuće u zamrzivaču, samo su nam potrebne posebne posudice sa štapićem.