Čovjek, kojeg ćete odmah po osmijehu svrstati u hedoniste i gurmane, u prirodi je barem deset godina mlađi nego na putovnici. Marijo je po zanimanju trgovac, uvoznik, distributer i općenito sve što treba da se namirnica koju ste od njega naručili sutradan pojavi na vašem stolu. No, nedavno se upustio u još jednu veliku avanturu,u kojoj vodi hotel i restoran s najfinijim namirnicama po najpristupačnijim cijenama – onim svojim.

Zaposlio je mladog kvalitetnog chefa Darija Biondu (Monte Mulini, Bistro Apetit, Dubravkin put, B35), sagradio nekakav amalgam atomskog skloništa i vinskog podruma, uredio ga do ibera i sad još jedino nedostaje da se najavite i dođete isprobati što se sve lijepoga ovdje nudi.

A nudi se stvarno prvoklasna roba i vrhunska vina u atmosferi idealnoj za team building ili proslavu nekog bitnog datuma. Uglavnom, mislim da se u slučaju rata - ne bih dao vani...

No, zamolili smo Marija da nam ispriča svoju priču...



„Krajem osamdesetih scena u Zagrebu nije bila razvijena, dobro da je i radio pokoji malo kvalitetniji restoran. Otišao sam u Njemačku, nakupovao se knjiga o kuharstvu i restoranima i čekao svoju priliku". Jednog je dana zakucao na vrata velikog Otta Kocha u minhenskom Le Gourmetu i na velika vrata počeo – polirati beštek! Brzo je napredovao na poliranje svijećnjaka, ali i pokazao karakter, želju i strast, ne odustajući od svoje mantre „Želim biti dio toga.“



I to je urodilo plodom. Čekao je svoju priliku i dočekao je kad je trebalo degustirati, prepoznavati, svrstavati i ocjenjivati vina. „Lako je s prvih pet, ali nakon tridesetog stvarno trebaš biti manga da razlikuješ nijanse. Meni je to uspijevalo i popeo sam se u hijerarhiji.“ Svoje je znanje Marijo sljedećih godina konstantno bildao, ali pritom i jedva čekao da se vrati kući.



„Paralelno krećem s uvozom vrhunskih vina, Gaia, Antinori, velika bordoška vina, čaše Riedel... Povezujem se i s domaćim vinarima koji su tek ulazili u svijet buteljiranih vina. Vodio sam velikane hrvatskog vinarstva Plenkovića, Enjingija i Krauthakera na turneje po svjetskim vinarijama pri čemu su svi vidno napredovali. Otvorio sam i vinoteku u kuriji biskupa Kokše na adresi Kaptol 19.“



2007. je nakon razgovora s chefom dubrovačkog restorana Gil's, krenula nabava velikih bordoških i svjetskih etiketa vina. Bila je to najambicioznija vinska lista ne samo u nas, već i u cijeloj regiji. Hrvatska tada još nije bila u EU pa je samim time bilo vrlo teško uvesti išta radi prikupljanja papira, analiza i carinjenja. "Bili smo jako ponosni što smo to odradili!"

Paralelno je uvozio francuske bačve Seguin Moreau i zahvaljujući tom poslu upoznao se s vodećim svjetskim enolozima kojima je 2007. organizirao večeru u starom hotelu Park, u Splitu. Među tim enolozima bili su imena poput tehničkih direktora (enolozi) vinarija poput Château Margaux, Château Cheval Blanc, Château Mouton Rothschild, Château Pétrus, Château Latour i ostalih enologa iz prve lige francuskog vinarstva. Večera je ispala fenomenalna, i otvorila Mariju mnoga vrata i kontakte s kojima sada uvozi najelitnija svjetska vina. Među njima i Domaine Romanée Conti.



Uskoro, 2010. kada Hrvatska još nije bila članica Europske Unije uz vina kreće i s uvozom namirnica koje se ne mogu nabaviti nigdje u regiji, i paralelno restorane i hotele opskrbljuje i vinima. Oduševljen je načinom prodaje bordoških Châteaua, gdje se točno zna uloga proizvođača – Châteaua i trgovca vinima. "To je tada u Hrvatskoj bilo nesređeno, a mislim da se ni do danas puno toga nije promijenilo – svi su zaboravili ovo pravilo..."

Tada jači naglasak počinje stavljati na hranu i s trojcem ponajboljih chefova u zemlji kreće uvoziti sve od igle do lokomotive za najelitnije zalogaje u našim restoranima. Radi s Tomom Gretićem, Gillesom Camellierijem i Jeffrey Vellom i zaljubljuje se u parišku veletržnicu Rungis. Stalno je na putu kombijem i nesmanjenom žestinom dovozi samo najbolje te usprkos problemima s papirima, carinom i vremenom, i dalje slovi kao broj jedan u regiji.



Danas još uvijek nije stao na loptu. Ima svoj vinski brend Mendek Selekciju, MM House hotel i restoran Kantinu MM u koji dovozi Gambero rosso sa Sicilije, Abalone i Percebes školjke, francuske kamenice bilo konkavne ili ravne, japanski wagyu, Black Angus govedinu iz cijelog Svijeta, grain fed janjetinu iz Španjolske i ima vjerojatno najjaču selekciju francuskih i talijanskih sireva u okolici.

Hoće li Marijeva MM Kantina s namirnicama Selekcije MM postati nova meka zagrebačkih gurmana, ovisi o puno faktora.

Marijo i ekipa garantiraju da uvijek traže kvalitetu, žele biti ispred konkurencije i na svakom tanjuru daju sve od sebe. Ovdje će vam chef na upit pokazati meso kakvo želite i koliki komad vam treba odrezati i baciti na vatru. Pata Negru kupujete na šnite, a sve je transparentno pa nesmetano možete pratiti put vašeg brancina ili škampa od hladnjaka do stola.

Ovdje nemate straha da će vas umjesto navedene paške janjetine ili jadranske lignje dopasti neki čudni organizmi, jer se ovdje skupe namirnice jedu po najboljim cijenama. Ako vam to nije dovoljno, nemamo o čemu pričati.

Naletite i zaljubite se u neki steak, rižoto ili carpaccio. Vidimo se u MM Kantini, Ilica 424.