Hrvatski restorani imali su priliku ugostiti kolege kuhare: Nikitu Sergejeva ugostio je šibenski "Pelegrini“, Clement Bidard gostovao je u restoranu "San Rocco" u Brtonigli, u "Villi Ariston" u Opatiji Christian Mittermeier, u kuhinji restorana "Badi“ večeru je pripremao Heribert Dietrich, Mark Dixon gostovao je u "Marini" u Novigradu dok je zadarski restoran Foša i njihovog chefa kuhinje Sašu Begana dopala čast svoju kuhinju nakratko prepustiti umijeću nizozemskog chefa Jeroena Sportela.

Jeroen Sportel vlasnik je "Vive la Vie" u nizozemskom gradu Groningenu, restorana dobitnika jedne Michelinove zvjezdice. Svoje osebujno kulinarsko iskustvo kalio je raznim putovanjima koja su utjecala na njegovu ideju spajanja francuske i azijske kuhinje, što je osnova njegova rada. 

Prvotno zamišljena večera za osmero ljudi zbog većeg interesa, uz dopuštenje chefa, pazeći da nitko ne ostane zakinut povećana je na brojku od petnaest ljudi. Procjena se pokazala opravdanom, svatko od prisutnih bio je preciznošću kirurškog noža ugošćen s pet oku iznimno ugodnih i nepcu očaravajuće ukusnih sljedova jela.

Večera uz more započela je velikodušnom dobrodošlicom restorana koji su gostima ponudili sirove kamenice, brbavice i morske ježince uz šampanjac Moët & Chandon 2009 Vintage.

No očekivaniji, a kasnije dokazano opravdano uzbudljiviji dio večeri započeo je prvim slijedom jela koji je nudio zanimljivu kombinaciju zapečenog brancina, zavodljivo složenog u vjenčić s lubenicom, cherry rajčicama, povezanog kvinojom, ukrašenog čipsom od kombu alge i cvjetićima zvjezdana te zalivenog dashijem, okusa očaravajuće svježine koju je pojačalo i uparivanje jela s Rajnskim rizlingom vinarije Kopjar, vinom 2017. godišta.

Dokazivanje svog umijeća gostujući chef nastavio je drugim slijedom, rižoto u pjenici od tartufa, upotpunjenim žumanjkom i celerom pečenom u soli, te posutim netom izribanim svježim zadarskim tartufom. Zaokružiti ovo jelo dopalo je vinariju Birin, te je uz jelo poslužena njihova Maraština iz 2017. godine. Iako poznavajući navode o slabijem intenzitetu ljetnih tartufa, chef je uspio izvući potrebnu esenciju koje je zalogaje njegovog zanimljivo složenog rižota učinilo odličnim gastro doživljajem. 

Treće jelo najhvaljenije od gostiju zbog spajanja nespojivih“ namirnica, nudilo je kombinaciju kozice sa svinjskom potrbušinom, slatkoću čijeg okusa dodatno je naglasio pire od bundeve. Podupiranjem slijeda vinom odležanim u moru Coral Wine, Amfora od Kabaja iz 2007. godine, više misaono nego realnim osjetom pojačao se okus mora u jelu sadržanog od dvije najtipičnije kopnene namirnice, svinje i bundeve. Bio je to još jedan dokaz da za kombiniranje hrane kako bi se postigli drukčije zavodljivi okusi samo je nebo granica.

Predzadnji slijed činila su pačja prsa i pržena pačja jetra na bulguru uz pire od graška, mladu mrkvu i mladi kukuruz, a sve povezano ras el hanout mješavinom začina. O samom jelu najviše govori činjenica potihog priznanja jednog gosta svom susjedu da inače ne jede jetricu, ali da je ovu pojeo. Veće pohvale kuharu nema, ako izuzmemo stručne. Vino autohtone hrvatske sorte Kaštelanska babica iz 2015. vinarije Matela vrhunski istaknulo okus odlično i sočno pripremljenih pačjih prsa.

Priča spajanja gostujuće kuhinje i domaćih vina završila je kako to obični i biva, nečim slatkim, šećerom za kraj točnije malinama sa sladoledom od kozjeg jogurta, bijelom čokoladom, crumbleom od bademovog brašna i aloa verom, podvučeno s Laguninim vinom Muškat ruža. Svaka hrpica s tog tanjura pričala je svoju slatku priču i potvrdila poantu cijele priče Chefs At Sea.

A poanta je, za ostvariti uspješne suradnje, dodatnu edukaciju i napredak dovoljno je samo spojiti nasmiješene ljude s različitih strana granica, dodati prstohvat dobre volje i tad više ne postoje granice već samo uzajamno uzgojen plod s okusom zadovoljstva svih koji su sudjelovali, gostiju i domaćina.