Bistro 75 otvorio novu podružnicu!

Julio Frangen
U Preradovićevoj ulici, na kućnom broju 34, iznikao je drugi po redu, novi, veći i bolji - Bistro 75!
Vidi originalni članak

„Bistro 75: Mjesto gdje sendviči nestaju u trenu“, ili „Već pri ulasku se osjeti dobra atmosfera. Bistro od svojih sedamdesetak kvadrata uređen je moderno, sa simpatičnim detaljima. Ovo je definitivno mjesto koje puno obećava.“... Tako su krajem prošle godine pisale kolege na ovom portalu o novom bistrou na Knežiji. I da, složio sam se tada s takvim mišljenjem, ali danas, nakon gableca u novom, većem i napose još boljem pogonu pod istim nazivom; Bistro 75 - još sam uvjereniji u tu konstataciju.

Jedino što ću primjetiti kao manu jest da vlasnici i začetnici projekta, Vedran Gulin i Marko Petrović - nikako nisu mogli srediti da im i u Preradovićevoj ulici kućni broj bude 75!

Kao pravom Gablec Begu u fokusu mi je interesa bio gablec (iliti brunch kako ga se, fensi, voli nazivati) pa sam navratio već u idealnih 11:30. Nisam došao sam, kako bih bio sigurniji u svoje ocjene kušanog, ali i da osluhnem i neka druga mišljenja koja ne moraju nužno biti u skladu s mojim. Startali smo juhom od luka koja je spravljena točno po pravilima struke, no malo smo si sami krivi što je nismo kušali u njenom punom sjaju jer smo zbog fotografiranja dozvolili da nam se malo ohladi. Mea culpa.

Ali već kod glavnih jela nismo si smjeli dozvoliti takav gaf, pa su nam Junetina s bižima i zanimljiv tanjur koji ovdje nazivaju Šnicli na Buzaru bili na pravoj radnoj temperaturi. I moje je nepce reklo: da, ova su jela - kvalitetni gableci. Sendviče Bistroa 75 već sam jeo nekoliko puta tako da sam bio zainteresiraniji za ponudu jela na žlicu i vilicu, ali budući da smo se zadržali i duže nego smo planirali, jer je atmosfera, za koju je zaslužno ležerno i brzoreagirajuće osoblje - baš dobra, na kraju smo si prste zaprljali s još dva sendviča koji su samo potvrdili dokazanu kvalitetu sa Knežije.

Vinsku kartu nisam baš pomno analizirao (vratit ću se, pa će i to doći na red), ali valja spomenuti da se služi izvanredno ohlađen pjenušac (proizveden prosecco metodom) Giovanni, Leonarda Palčića, koji je, uzgred budi rečeno - moj favorit u ovoj kategoriji vina. Ono što sam još primjetio, a veselit će dobar krug mojih prijatelja, je da se Zmajsko pivo ovdje može naručiti - točeno.

Ali ipak ono što smatram osvježenjem na zagrebačkoj gastro sceni je tendencija ovog lokala da se hrana prati sa zanimljivom paletom koktela, napitaka koji u svojim bezalkoholnim ili alkoholnim verzijama još pojačavaju osječaj opuštenosti i bezbrižnosti koji vas obuzima samim ulaskom u Sedamdesetpeticu. Iz karte koktela koja službeno starta početkom sljedećeg tjedna (valjda smo im bili simpatični, pa su nam dali preko reda), kušali smo modificirani Whiskey sour i jedan vrlo osvježavajuć zeleni napitak s fascinirajućim nepčanim prizvukom na cimet.

Rezimirajući, reći ću da mi Bistro 75 na broju 34 Preradovićeve ulice - savršeno odgovara, jer sam uvijek nekako lijen micati se iz centra radi gableca. Sigurno ću u novoj Sedamdesetpetici još konzumirati raznobojnih koktela i pokoji gablec, jer osim što mi je usput, sad sam i znatiželjan analizirati još neke segmente ponude za koje danas nisam htio imati vremena - baš sam se dobro osjećao ovako neopterećen.

Siguran sam da dodatnih detalja o ponudi, koji su mi promakli, možete naći na njihovoj dobro administriranoj facebook stranici.

Do nove marendice, voli vas vaš Gablec Beg 

Posjeti Gastro.hr