Otkriveno je da je frankovka potomak biele beline velike (koju u Austriji nazivaju Heunisch weisser, a u Francuskoj Gouais blanc) i silvanca crnog. (izv. E. Maletić) Ima i drugih imena - blaufränkisch, frankinja, modra frankinja, franconia – a u našoj Istri ime joj je borgonja.

Ako se odmaknemo od podrijetla i kušamo vino, možemo je opisati kao ugodnu, pitku, srednjih alkohola, lijepih voćnih mirisa i aroma.

Na kušanju dviju različitih frankovki, jedne vinarijeVinarty čuvane u inoxu, a druge vinarije Feravino, odnjegovane u drvetu, zaključili smo da je vino doista jako lijepo i onako kako nam knjiga preporuča - pročitali smo i kušali njezinu voćnost, bistroću, živost.

Obje godišta 2012, Vinarty frankovka je u inoxu sačuvala više primarnih nota sorte, a Feravino joj je odležavanjem u drvetu dalo dodatnu gustoću, uz malo vanilije, papra i tamne čokolade. Okus im je bio lijep, intenzivan i čist.

Oba vina - šarmantna, ukusna, bez izraženih tanina. Koji im sir „prispojiti“? Kako ga izabrati? Izabrali smo jedan hrvatski - kozji i jedan francuski - kravlji. Kozji Caprillo pokazao se malo preintenzivnim, a pun pogodak je bio sir Saint-Nectaire AOP iz francuske pokrajine Auvergne. Saint Nectaire je mekani, raskošni sir koji zrije osam tjedana na sloju slame i pomalo apsorbira zemljane arome.

Kremast je i bogat, podjseća na pokošenu travu, sijeno, divlje cvijeće i začinsko bilje. Kada ga kupujete, obratite pozornost na ovalnu zelenu oznaku na kojoj piše „fermier“ što znači da dolazi s farmi i – svježega mlijeka.

Slast preklapanja i prožimanja voćne i bogate frankovki i raskošnog, zemljanog Saint Nectairea bila je posebna. Ako želite provjeriti, možete ih kušati i sami!

Bon appétit!