Osim što je najomiljenija prostorija doma, kuhinja je i mjesto brojnih govornih razlika. Rezultat je to kombinacije lokalnih narječja i stranih jezičnih utjecaja. U nastavku ti otkrivamo neobične kulinarske nazive koji se koriste u našim kuhinjama.

Kaciola, šeflja i grabljača

Bogatstvo hrvatskog jezika dokazuje kulinarski predmet koji ima više od 20 naziva. Juha se u Dubrovniku grabi kaciolom, u Zagrebu šefljom, a u Vukovaru grabljačom. Hrvatska standardna riječ za ovaj je kulinarski predmet zaimača (u prijevodu zaimati znači grabiti, zahvatiti), no samo nekolicina ljudi upotrebljava ovaj izraz. 

Orahnjača ili orehnjača?

Svima poznata poslastica, kraljica hrvatskog stola, među najdražim nam je delicijama u bilo koje doba godine. U pripremi orahnjače vrlo je važno poslušati bakine savjete o redoslijedu pripreme i upute o korištenju kvalitetnih sastojaka. Velike razlike između naziva orahnjača i orehnjača nema, no nama je svejedno, jer obje riječi podrazumijevaju istu, ukusnu slasticu.  

Mlečenjak 

Što je to drveno, u obliku valjka i zamijesilo je najukusnije kiflice? U pravu ste, riječ je o valjku za tijesto koji također ima nekoliko neobičnih naziva. Najpoznatiji i najčešće upotrebljavani naziv za ovaj predmet svakako je oklagija koja se svakodnevno koristi u našim kuhinjama. 

Abdekanje 

,,Prije obeda moraš abdekati i postaviti escajg.'' Ne, nije riječ o stranom jeziku. Riječ je purgerskim izrazima koji se još koriste u ponekim zagrebačkim obiteljima. Abdekati u prijevodu znači servirati stol, dok escajg predstavlja pribor za jelo. 

Jufka 

Ovaj naziv sigurno je poznat starijim članovima obitelji, dok većina mladih za njega nikada nije čula. Jufka je tijesto koje se priprema za pravljenje pita, a može biti obična i sušena. Obična jufka koristi se za sve pite, dok se sušena uglavnom koristi za pripremanje baklava i bureka.