Svaki puni sat posjetitelji su imali obilazak uz stručno vodstvo podruma, a mogli su se i fotografirati na beljskom Vidikovcu koji se nalazi usred Beljske vinske ceste, u srcu vinograda. Cijeli ovaj event je ovjekovječio fotograf Gordan Trtanj, tvorac iznimno popularnog vizualnog brenda #go2Baranja koji za cilj ima prezentaciju i popularizaciju Baranje kao turističke destinacije.

Kroz stari podrum provela nas je direktorica marketinga i odnosa s javnošću Belja d.d. Ljiljana Vajda – Mlinaček. Stari beljski podrum datira iz 1526. godine kada se u zapisima spominje kao tursko skladište i konjušnica. Međutim, podrum je izgrađen i prije ere osmanlijskih osvajanja, ali ga oni, budući da im je religija zabranjivala konzumaciju alkohola nisu koristili kao mjesto za sazrijevanje i čuvanje vina.

Inače tradicija proizvodnje vina na baranjskom području, na lokalitetu Banovog Brda datira od antičkog Rima i rimskog cara Proba, a Rimljani su Banovo Brdo nazivali Mons Aureus, tj. zlatno brdo. Analogno tome, nakon protjerivanja Turaka od strane austrijskog vojskovođe Eugena Savojskoga koji je bio i prvi vlasnik poljoprivrednog dobra Belje, Banovo Brdo počinje se nazivati Goldberg. Danas ime Goldberg nosi linija najprobranijih beljskih vina. Graševina je najraširenija sorta u vinogradima vina Belje, a najbolje rezultate u svjetskim razmjerima daje baš na području Podunavlja, u koje spada i baranjsko vinogorje. 

Specifičnost Baranje je i stil građenja vinskih podruma. Naime, Baranju karakteriziraju vinski podrumi horizontalno ukopani u brdo, koji se ne spuštaju puno ispod zemlje, a nazivaju se gatori. Posebno je velika koncentracija gatora u Zmajevcu, a beljski stari podrum u Kneževim vinogradima najveći je pojedinačni gator. 

Belje je specifično po tome što rade vina isključivo od grožđa iz vlastite proizvodnje. Naime Belje je sa 650 hektara nasada vinove loze najveći proizvođač grožđa u Hrvatskoj. Pojedine vinarije proizvedu i više vina od Belja, ali se pri tome oslanjaju na grožđe iz otkupa. 

Stari podrum je 2009. godine temeljito renoviran. Prilkom restauracije podruma poštovani su  i svi konzervatorski zahtjevi, te je između ostaloga uvezena i stara cigla iz Austrije. U starom podrumu vino odležava isključivo u drvenim bačvama koje su kapaciteta 10 000 litara, a u novoj vinariji u gigantskim inox tankovima. Drvene bačve su napravljene od slavonskoga hrasta iz Spačve, ali su ručno proizvedene u Italiji, jer jednostavno u Hrvatskoj ne postoji tvrtka koja proizvodi bačve takvih karakteristika. U inoxu odležava uglavnom graševina i ona je lepršavije i svježije vino jer relativno brzo ide na tržište. Nasuprot tome vino u drvetu leži i čuva se i po nekoliko godina i time dobiva dodatnu notu zrelosti i odležalosti. Najstarija boca vina je cabernet franc iz 1949. godine, a osim toga podrum ima i vrlo brojnu i vrijednu arhivu. 

Najstarija butelja vina u podrumu nije sorte graševina koja je najkarakterističnija za ovo područje, već cabernet franc. Široj javnosti je malo poznato da je Vilanny koji je uglavnom poznat po svojim sjajnim crvenim vinima  i koji se nalazi u mađarskome dijelu Baranje nekoć, prije Trianonskog sporazuma bio integralni dio beljskog veleposjeda. Upravo u vilanjskom vinogorju glavni fokus je na proizvodnji Cabernet franca. 

Uz stručno vodstvo i razgledanje podruma posjetitelji su imali priliku kušati beljsku graševinu i kulen.Nakon starog podruma posjetili smo gigantsko zdanje nove vinarije u Kamencu, prethodno vozeći se na potezu od Kneževih Vinograda do Kamenca paralelno uz greben Banovog Brda. Ondje se služila mlada graševina ovogodišnje berbe. Nova vinarija je potpuni kontrast staroj, koliko god stari podrum odisao rustikalnošću, toliko novi odiše modernizmom.