Mali bar Ane Ugarković se često spominje, ima svoje vjerne goste i ono najbitnije, toplu atmosferu. Sad žalim što mi je tako dugo ostao neotkriven i to najviše zbog jednog fenomenalnog jela koje ću dugo pamtiti. Kad uđete u dvorište na adresi Vlaška 63, teško je izbjeći pomisao da je ovo dvorište savršeno za neki vrući spoj. Prvo nabasate na Vinoteku Vintesu, izaberete odlična vina, a možda i koje degustirate prije večere.

Par koraka dalje, da, napisat ću to, stoji i sex shop, a tek par stepenica dalje - Mali bar. Kažem vam, ovo je bio dobar odabir dvorišta za jednu proslavu godišnjice. Ajmo sad ozbiljno. Mali bar je uređen baš po mojoj mjeri. Nema tu prevelike pretencioznosti, odmah se osjećate kao da ste došli dragim ljudima u goste, a tome je svakako pripomoglo i iznimno ljubazno osoblje. 

Vinska karta, osim na printanim primjercima, nalazi se i rukom ispisana iznad šanka pa mi već s vrata za oko zapada Rebula vinarije Jakončić. Podsjetilo me ovo vino na krasno putovanje u Sloveniju i baš sam poželjela s njim započeti večer. Brzo smo se uhvatili jelovnika i nakon nešto dužeg dogovora, odlučili započeti večeru s paštetom od gusje i pileće jetre.

Na preporuku konobara, na stol dolazi i pečena buča sa sirom iz mišine, rikulom, tostiranim sjemenkama suncokreta i miso karamelom. Dakle, jelo večeri, jelo mjeseca, iznenađenje i eksplozija okusa na našim razmaženim nepcima. Moram vam priznati, nisam veliki obožavatelj buče. Često bude ili pretvrda ili preslatka i nekako mi više odgovara na kraju u desertima nego kao slano jelo, ali ovo nismo mogli prestati jesti.

Malo nam je bilo čak i žao što nismo naručili svaki svoju porciju, ali morali smo isprobati i odličnu paštetu koja je došla s malom zdjelicom kiselih krastavaca i kapara, ali i izvrsnim tostiranim kruhom na koju smo je debelo mazali. Kruhom smo besramno i pokupili zadnje mrvice buče s tanjura. 

Ovaj fenomenalan početak večere je već značio uspjeh jer je ovakvo jelo teško nadmašiti pa smo se držali klasike na glavnom jelu. Ja nisam mogla odoljeti bao pecivima s carskim mesom, kimchijem, ukiseljenim povrćem i hrskavim kikirikijem, dok smo za drugo jelo odabrali janjeće kofte s humusom, pečenim padron papričicama, narom i lepinjama.

Bao peciva obožavam i dosta sam izbirljiva po tom pitanju. Sama su peciva bila izvrsna, meso odlično, a unatoč ukiseljenom povrću, imalo je sve zajedno neki slatkasti šmek koji mi je baš odgovarao. Obožavam hrskavo ukiseljeno povrće, a ovom bih jelu samo dodala još malo sočnosti i umaka. 

Kofte smo naručili jer je na njima pisalo janjetina, a naravno, janjetinu se ne odbija. Na kraju se u njima uopće nije osjetio onaj specifični miris janjetine pa je ovo jelo zapravo odlično za ljubitelje začinjenog mesa bez tog mirisa. Iako su kofte bile iznenađujuće sočne, zvijezda ovog tanjura su mi definitivno bile pečene padron papričice. Pečene, a zadržale su hrskavost i svježinu, taman su lijepo sjele uz kremasti humus i osvježavajući nar. 

Uz glavno smo jelo odlučili vratiti se našim vinarijama pa smo se, nimalo subjektivno, odlučili za vino s najdražeg nam otoka Korčule koje smo već kušali u samoj vinariji Toreta i njihov izvrstan pošip.

Sačuvali smo gutljaj i uz desert koji smo podijelili jer u trbuščiće više nije stalo. Privukao nas je baskijski cheesecake zbog jednog jesenskog dodatka – kompota od dunje.

Ovaj cheesecake se ističe svojim rustikalnim izgledom, finom smeđom, gotovo zagorenom koricom, a mekom i prozračnom unutrašnjosti. S taman ne preslatkim kompotom od dunje, bio je ovo divan završetak večere koja je počela praskom uz savršen zalogaj buče, sira i miso karamela. Ponovilo se!