Očekivanja nisu bila prevelika, bijele kobase, haringe, pereci, puno dobrih lager piva i pokoji vrhunski rizling, ali da će nas gradić Stralsund na obali Baltika, odmah preko puta najvećeg otoka Njemačke toliko oduševiti – nismo mogli ni sanjati.

Dakle, poput umanjenog Brugesa, arhitektura poput legića, uredno, čisto, sve u šarenim, ponajviše crvenim nijansama, prostrano i divno, a gotički povijesni centar od opeke je UNESCO-va svjetska baština, baš kao i poznatiji Wismar.

Ciglene crkvice, prostrana luka, zgrade pikseliziranih pročelja, stvarno se lako zaljubiti u grad u kojem jedino nedostaje – gužve. Kao da igra Hrvatska reprezentacija, pusto kao na mjesecu, ali kako ovdje kažu, prava turistička sezona tek počinje u srpnju.

Romantik Hotel Scheelehof, u Fährstraße 23-25 ugostio nas je u velikim sobama i starinskom hanzeatskom restoranu Zum Scheele gdje smo se oduševili juhom od batata s čipsom od krumpira.

Ne preslatka, ne prezačinjena, fino aromatična i posipana debelo nasjeckanim peršinom, još je jedan prilog tezi da Nijemci obožavaju sve u vezi s krumpirima i svime što podsjeća na njih (batat i krumpir nisu u rodu!).

Filet lososa s krumpir salatom s obiljem vlasca i anisa apsolutno korektan, a malo razočarenje je bila panna cotta samo zato jer smo očekivali nešto više „njemačkije“.

Jutro je počelo burno jer smo do ručka trebali obići dvije pivovare. Poput neba i zemlje različite, jedna tradicionalna, više bazna, druga ultramoderna, istraživačka, trenutno su iznajmili osmijehe na naša suncem obasjana lišca (temperatura je oko 22 stupnja, sunce zalazi oko 22.30 i izlazi u 4.30!).

Obilazimo jednu od jačih pivovara u regiji, obiteljsku Störtebeker Braumanufaktur, na adresi Greifswalder Chaussee 84, i slušamo priču o četiri sastojka za klasičan Njemački lager, gledamo čiste tankove, guštamo u praćenju procesa, grickamo ječam i naposljetku – kušamo kako su domaćini sparili pivo i hranu.

Veliki pogon posljedica je duge pivarske tradicije u ovom kraju još od Hanzeatskih vremena kad se pivo odavde izvozilo u Dansku i Švedsku. Störtebeker Antlantic ale je slatkasto kiseo, poslužen uz ukiseljenu haringu, voćan, s aromama ličija (tako su nam rekli, na žalost, nisam toliko vičan za prepoznavanje istog voća), limuna, ananasa, grejpa...

Izvrstan umjesto pjenušca za otvaranje apetita, jačine 5,1 % vol. alc. Baltik lager je fino balansirano, karamelasto pivo bakrene boje, suho hmeljeno, jačine 5,5%, a na stol je došlo s humusom i šunkom.

Nordik porter je pak tihi ubojica od 9,1%, koji se svojim aromama kave, čokolade, papra, sušenog voća divno lijepi uz crnu čokoladu. Kasnije smo na Hiddenseeu probali i njihov Schwarz bier, po meni najbolji od svih 17 u paleti.

Napuštamo kopno i mostom prelazimo na najsunčaniji dio Njemačke s preko 2000 sunčanih sati godišnje, 6 i pol milijuna noćenja na svojih 974 kvadratna kilometara (više od duplo veći od Krka), 800 kilometara staza za bicikliste i pješake), 56 kilometara pješčanih plaža, NP Jasmund i 63.000 stanovnika.

Prvi su Rügen naselili Slaveni pred tisuću godina, a zatim je uz kratku švedsku opsadu uglavnom bio pod Germanima, a do rušenja Berlinskog zida u sastavu Demokratske Republike Njemačke. Najbolji način za upoznati otok prekaljenim hedonistima iz šest zemalja je bio posjet sjajnoj mladoj (2015.) pivovari Insel.

Tradicionalni recepti na moderan način, inovacije, ludorije, čudesa, jako je puno emocija palo tijekom obilaska i degustiranja. Ovjenčani slavom s Londonskog sajma piva, odgajaju nove naraštaje ljudi kojima pivo nije samo dosadni artefakt uz utakmicu ili koncert.

U Inselu tako rade samo specijalna piva, i to trenutno 15 vrsta, a ponosni su na svoju otvorenu fermentaciju, u što nas je sjajno uvela vodičica, gospođica Koyka, pivska sommelierka porijeklom iz Bugarske. Baltic gose za početak oduševio je žene u grupi svojim aromama korijandra, voćnošću, soli... Rađen od šampanjskog kvasca stvarno savršeno osvježava. Seepherd sour beer nikako nije moja osobna ljubav, ali Ubersee hopfen, IPA od 5,6% - definitivno jest.

Baltic stout, kaveni šećerko, Insel kreide, šampanjsko pivo, lagano su nas potaknuli da se nakon fish&chipsa i currywursta u Alte Pommernkate u Rambinu te smještaja u starinskom Cliff Hotel Rügen - Resort & Spa na obali Baltika, odemo i okupati u dotični.

Sunčano, temperatura 22 stupnja, Baltik 20, sačuvao sam čast hrvatske i muškog roda okupavši se s prekrasnom kolegicom Anjom iz Stockholma u slatkastome moru koje je puno toplije od onog u Karlobagu nakon dva dana bure.

Eto, predrasude su da se razbijaju, sljedeća sam tri dana kihao vjerojatno od alergije...

A tada slijedi ljubav, ne između Šveđanke i Purgera, nego u Rügensku Opatiju, nevjerojatno bajkovit gradić Binz. Bijele kućice s drvenim gredama na pročelju, uredno, u cvijeću, ma prekrasno, samo su nam štrumpfovi falili!

Restaurant FreuStil u Binzu, Zeppelinstraße 8, svojim je fine dinning menijem u osam sljedova stvarno opravdao status jednog od najpoznatijih na otoku.

Domaći kruščići s maslacem i crnom solju, zatim lažna ribica od kuskusa s fenomenalnom krumpir salatom te osvježavajući set povrća (grah, krastavci, rajčica i ovčji sir), uveli su nas u ozbiljnija jela.

Praćeni s pripadajućim Njemačkim i Austrijskim vinima, od zelenog svilanca, preko chardonnaya, pinot noira, nestajale su u trenu jakobove kapice a laganim pilećim raguom, nordijski njoki s kupusom i šumskim voćem, opet kupus ali kao prilog uz smuđa te na kraju jelenov biftek s trešnjama i pečenim mladim lukom.

Jako zanimljivo, ukusno, mrvicu prebrzo izrešetano od strane prezgodne konobarice, ali za čistu peticu, pogotovo nakon deserta u vidu divnog miksa breskvi i vanilije.

Nismo išli na noćno kupanje, već zorom na otok Hiddensee, poput silbe bez automobila, odradili razgled biciklima i odmorili se uz pivkana i najbolji fish & chips u životu od netom ulovljenog baltičkog bakalara u restoranu Hafenkater u mjestu Vitte. Ne šalim se, ni australski, ni njujorški ni londonski im nije do koljena... Meko, vlažno, ne premasno, ukusno.

Farmer Mathias Schilling pokazao nam je nakon povratka svoj otok na kojem uzgaja krave i bikove te gostionicu Schillings Gasthof s poviješću od 200 godina!

Rügen ima i destilerije rakije, pa kakvi bi mi to novinari bili da ne istražimo i to područje. 1ste Edeldestillerie je profesionalna pecara u kojoj simpatičan bračni par bere trešnje, dunje, jabuke i kruške i polako od njih stvara divne alkoholne napitke.

Rakije i likeri, ne prejaki, kvalitetni, peku tek kad prođu nepce i grlo, sjajno nešto – odmah sam ih pozvao da se prijave na festival rakija u Humu, imamo pritajenog favorita...

Cliff Hotel Rügen - Resort & Spa dočekao nas je na večeri s nekoliko rizlinga i začuđujuće dobro začinjenu juhu od rajčice s mozzarellom. Jelo dana, da nije ogromne ponude od tiramisua s ribizlima i desetak raznih sireva, koji obaraju s nogu.

Zadnji dan smo proveli na doručku u Peters pekari (Peters Bäckerei Mukran). Dakle, izvrsna ponuda od klasičnih peciva, preko kolača i torti do ultrazdravih kruhova bez brašna.

Naš je favorit ipak – dimljeni kruh! A kulena nigdje...

Zanimljiva kajgana s dosta luka i vlasca ostaje u pamćenju dok idemo pogledati Proru, hotelski kompleks na plaži dugačak pet kilometara koji je dao sagraditi osobno Hitler za odmor svojih vojnika. Iako nikad nije bio korišten, nedavno su uloženi veliki novci i uskoro će ovo biti najluksuzniji hoteli i hosteli u regiji.

Prekrasno, ali ipak s nekom zebnjom oko srca odlazimo do Kap Arkona gdje upoznajemo dušu otoka, barbu Ernsta Heinemanna koji izgleda kao stari dobri ribar koji će vam otvoriti srce i reći i više od toga što nas zanima.

Divimo se svjetionicima, selu posvećenom izložbi i prodaji umjetnina od jantara i krede te kamenja iz Baltika te završavamo u njegovom restoranu u kojem kuha on osobno, bez menija, po raspoloženju i samo od onog što uzgoji.

Divan vegetarijanski objed od tikvi, krumpira i palačinki s pekmezom od jabuka, craft kave iz Gvatemale i s Papue, obilazak čudesnog vrta i pijuckanje likera od nama nepoznatog voća, miksa limuna i marelice.

U povratku stajemo u Binzu, koji, lijep poput nove kućice za Barbike živi punim plućima, a mondeni svijet uživa u open air svirkama svakih stotinjak metara, gastro festivalu, plažama, moru, šetnji. Imamo puno toga za naučiti, Binz je potpuno otkriće, citirajte me kad god poželite – mjesto je čudesno.

Za sam kraj, čekala nas je večera u restoranu Weinwirtschaft Sellin u blizini doka Seebrücke, koji izgleda kao s naslovnice za puzzle. Nasmijano, ugodno osoblje, obrazine od junice s pireom nakon goveđeg sashimija, par Insela, i puno razgovora s našim domaćinom Horstom.

Nikad prije nisam čuo za Binz, sada bih bez ikakvih problema tamo proveo dva tjedna godišnjeg. Hrana kvalitetna, raznovrsna, piva vrhunska, kao i vina, rakije i likeri za svaku pohvalu, uredno kao u školskoj torbi prije nego počne škola, Njemačka stvarno ima svoj turistički adut za koji rijetko tko zna.

Pa budite među prvima i uživajte kao i mi. Rügen, više od otoka. Upravo to...