Sendvič od rostbifa - kompletan i divan obrok!
Kako bih ipak bila sigurna u uspjeh, na kušanje sam pozvala tri muškarca. S curkama nikad ne znaš, ili ne vole sirovo ili ne mogu vidjeti ni trunku krvi u mesu ili im fali prilog ili to nikad nisu probale, svaka čast iznimkama. S muškima je lakše, nema svetogrđa što se tiče odreska, zna se kako treba biti pečen. Prvo sam ispekla kruh bez miješenja. Onaj od Mrvice, hrskav, ukusan...idealan za moj sendvič. Moj komad rostbifa sam očistila od žilica, masnoće i svega što nije divno crveno meso. Posolila sam ga krupnom solju, popaprila, začinila kaduljom, malo maslinovog i pustila da odstoji par sati.
Sve pečenije od toga...nije to to. Druga vrlo bitna stvar kod slabo pečenog mesa, koje je crveno ili ružičasto iznutra, je odmor. Svaki komad mesa mora nakon pečenja par minuta odmoriti na toplom, kako bi se krv zgrušala, u praksi to znači, da nam se ne bi razlijevala po tanjuru. Moja ženstvenost mi nalaže da uz savršeno pečeni odrezak ne želim lokvicu krvi oko njega, to stvarno ne volim. Tavu dobro zagrijte, ako nije dobro zagrijana sva tekućina koja iz mesa izlazi neće ispariti, već će se zadržavati na tavi, a meso će se početi kuhati, ne peći.
Moji muškarci bili su oduševljeni već u fazi cvrčanja, te četiri minute vjerojatno su im se činile kao vječnost radi straha da meso ne bude prepečeno. Voilà...najsexy sendvič na svijetu za samo par minuta. Ma, i curke bi ga jele bez pogovora. Dečki su bili oduševljeni, ja sretna.
May the Rostbif be with you.