Kako bih ipak bila sigurna u uspjeh, na kušanje sam pozvala tri muškarca. S curkama nikad ne znaš, ili ne vole sirovo ili ne mogu vidjeti ni trunku krvi u mesu ili im fali prilog ili to nikad nisu probale, svaka čast iznimkama. S muškima je lakše, nema svetogrđa što se tiče odreska, zna se kako treba biti pečen. Prvo sam ispekla kruh bez miješenja. Onaj od Mrvice, hrskav, ukusan...idealan za moj sendvič. Moj komad rostbifa sam očistila od žilica, masnoće i svega što nije divno crveno meso. Posolila sam ga krupnom solju, popaprila, začinila kaduljom, malo maslinovog i pustila da odstoji par sati.
A sad pečenje...najveća boljka svakog komada mesa je prepečenost. Prepeći meso je grijeh, ali nekako se tradicionalno ukorijenio strah od nedovoljno pečenog mesa. Nema gorega od suhog i žilavog komada mesa, bez obzira radi li se o piletini ili bifteku. Moj rostbif, ovako fino napacan, mora dodirnuti roštilj tavu tek toliko da se obloži s ukusnom, hrskavom koricom, za to je dovoljno 4 minute sa svake strane. Ni slučajno više. Površina mesa će biti sivkasta, a sredina crveno ružičasta. Ako imate termometar, temperatura unutar mesa bila bi oko 55 do 60 stupnjeva C maksimum. To bi odgovaralo onome što se zove medium rare.
Sve pečenije od toga...nije to to. Druga vrlo bitna stvar kod slabo pečenog mesa, koje je crveno ili ružičasto iznutra, je odmor. Svaki komad mesa mora nakon pečenja par minuta odmoriti na toplom, kako bi se krv zgrušala, u praksi to znači, da nam se ne bi razlijevala po tanjuru. Moja ženstvenost mi nalaže da uz savršeno pečeni odrezak ne želim lokvicu krvi oko njega, to stvarno ne volim. Tavu dobro zagrijte, ako nije dobro zagrijana sva tekućina koja iz mesa izlazi neće ispariti, već će se zadržavati na tavi, a meso će se početi kuhati, ne peći.
Znači, roštilj tava se dobro zagrije, bez ulja. Na tako vruću tavu stavljamo meso, zvuk cvrčanja nam je znak da smo tavu dobro ugrijali i da tekućina isparava. Sve sam u McGee-u naučila!!! Kad je meso pečeno (gledajte ga, pratite kako i do kuda mijenja boju) odložite ga na toplo par minuta i tek onda ga režite. Šnite kruha premažite hrenom, položite na svaku šaku rikole i šnitice rostbifa. Malo krupne soli, svježe mljevenog papra, maslinovog ulja, senfa sa sjemenkama gorušice.
Moji muškarci bili su oduševljeni već u fazi cvrčanja, te četiri minute vjerojatno su im se činile kao vječnost radi straha da meso ne bude prepečeno. Voilà...najsexy sendvič na svijetu za samo par minuta. Ma, i curke bi ga jele bez pogovora. Dečki su bili oduševljeni, ja sretna.
May the Rostbif be with you.
