Dug je popis jela zbog kojih se isplati potegnuti do Bicka. Nije baš u centru grada, ali vjerujte mi, ovaj je restoran uvijek dupkom pun. Krenuli su s odličnim gablecima i roštiljem da bi se istaknuli svojim jelima od iznutrica pa se hodočastilo tamo na fileke i tematske večeri koje su se vrtjele oko iznutrica, čak i onih ribljih.

I dalje je sve to tako. Tamo možete pojesti vrhunske fileke, fenomenalan roštilj (kad probate njihovu mariniranu vratinu, vraćat ćete se po još), ali i riblja jela te steakove. Ponuda se mijenja iz dana u dan, naravno, ovisi i o namirnica koje su u tome trenutku dostupne, a u ovom restoranu na to itekako paze pa je kvaliteta uvijek na nivou.

Trenutno se Bicko slavi zbog pečenih baby praščića do te mjere da imaju i listu čekanja, a posebno su popularni ovih blagdana pa ih peku i za van. Mi smo poželjeli pojesti nešto što još nismo jeli, a moram priznati da mi je bio baš dan za nešto lagano i iz mora. Naručili smo tako linguine s mesom hlapa i škampi, ali i neobičan steak jer tu novost nismo mogli propustiti – steak stratagliata.

No, krenimo od samog početka, a jednu stvar ne smijemo zaboraviti spomenuti – pršut. Ok, nije to baš pršut već nešto između šunke i pršuta i to crne slavonske svinje. Bez dima, mekan, a mirisan i s dobrim komadom masnoće na svakoj šnitici. Topi se u ustima, a okus traje i traje. Livanjski sir mu je savršen prijatelj na tanjuru, a da se tu ništa ne prepušta slučaju, na ovoj su plati i odlične masline pa i savršene ukiseljene lučice. Njihov domaći kruh gotovo i da nije potreban uz ove kvalitetne namirnice, ali smo ga ipak probali.

Pio se gemišt od njihovog kućnog vina vinarije Jarec Kure, a ovo uz slani pršut je baš dobro došao. Uz normalna pitanja koja svi u restoranima postavljaju ("pošto kila ovog pršuta?") došli smo i do premijere – steak stratagliata. Tanke šnitice odličnog mesa tu i tamo isprekidane masnom slaninom povezane su tankom špagom i probodene na ražnjić. Nakon pečenja se špaga i ražnjić skidaju, a na tanjuru ostaju komadići mesa spojeni u jedan divan steak. Savršeno slano, iznimno sočno poput neke jestive knjige koja nam sa svakom stranicom otkriva nešto novo.

Sve ljubitelje steakova bih svakako poslala da ovo probaju! Prilog je u ovom slučaju bio rižoto s ciklom kojem bih dodala još malo soli, ali uz meso je zapravo bio odličan. Karamelizirani koromač će oduševiti ljubitelje istog, no ja sam ga preskočila jer nisam htjela da mi intenzivan okus komorača preuzme okus mesa.

Moja želja za laganijim obrokom se zadovoljila kroz linguine s mesom hlapa i škampi. Tjestenina je možda trebala minutu kraće kuhanje, ali je zato okus bio bogovski. Temeljac, vino, more, sve je bilo unutra, no ja sam si, naravno, još mrvu dosolila. Ova ogromna porcija je dovoljna za dvoje vjerojatno jer ja sama nisam mogla pojesti ni pola. Srećom sam imala pomoć pa su na kraju tanjuri bili prazni.

U Bicku možete pojesti neke njihove deserte, a neki dolaze iz poznate slastičarnice Amelie čije ime često srećemo po restoranima. Podijelili smo jedva jedan komad kolača (ili torte) od lješnjaka i jabuke. Na prvu mi je, moram priznati, izgledao dosadno i suho, ali kad sam nabola prvu vilicu, baš sam se iznenadila. Sočno, puno okusa voća i lješnjaka, a ovaj desert može biti i obrok za sebe koliko je bogat.

Uvijek odlično iskustvo u ovom restoranu, a sljedeći put ciljamo na kozlića ili janjeću koljenicu s raštikom. Izbora ima i sigurno će svatko pronaći nešto za sebe – takve restorane najviše volimo.