Božićni ručak oduvijek je bio svečan, bogat i izdašan i te se tradicije i danas volimo držati i oko stola okupljati cijelu obitelj. Jela slijede isti princip i obično sadrže juhu, pečeno meso s raznim prilozima, hladetinu, sarmu, pirjani kiseli kupus, kiselu repu, krumpir. Nude se i razne vrste kruha: božićne pogače, česnice, krsnice, božićnjaci, križnice, peciva i dakako voće. Na kraju ručka slijede slastice: torte, orehnjače, makovnjače, kolači od rogača, sira, paprenjaci, smokvenjaci, medenjaci, muškaconi i razni suhi kolačići. 

Dakako, svaki kraj ima neku svoju posebnost, gurmanski specijalitet po kojem je nadaleko poznat i čiji su recept stanovnici drugih dijelova zemlje s vremenom doradili, proširili i prilagodili novoj sredini. Tako će se negdje za božićni ručak pripremati puretina ili patka s mlincima, a neki pak neće odoljeti pečenoj janjetini ili odojku s krumpirom i salatom. 

Pašticadu će pristaviti u Dalmaciji, a na ličkim stolovima nerijetko će se naći mjesta i za sarmu. Slavoncima će se na božićnom stolu najčešće naći pečena piletina ili junetina u umaku. Na dohvat ruke uvijek će biti izobilje suhih, prhkih kolačića, orahnjača i makovnjača, a naći će se mjesta i za kakvu slasnu tortu od domaćih jaja.

Međimurci će za Božić ispeći patku, prema jugu zavrtjet će se slasni odojak, a u Zagrebu će se servirati purica s obaveznim mlincima, pečenim krumpirom i štruklima. Orahnjače, makovnjače i suhi kolačići i ovdje su sastavni dio božićnog ručka. Istrani će pak na Božić uživati u tjestenini, fužima sa šugom, kupusu i kapunu, uškopljenom mladom pijevcu. Kuharice će od bijelog brašna ispeći kruh, a na stol će se prostrti i fritule, cukerančiće i povitice te ponuditi orahe, bademe, lješnjake, suhe smokve i jabuke.

U Lici nakon sarme slijedi pečeni odojak ili janjetina, dakako s polama, pečenim krumpirom prerezanim napola. Širom Dalmacije peče se tuka, a česta je i pašticada od najfinijeg goveđeg mesa. U Šibeniku i okolici pogostit će se luganigama, kobasicama od sitno sjeckanog svinjskog mesa i desetak začina. Poslužuju se u goveđoj juhi, s kuhanim kupusom i keljom, a mogu se i sušiti i dimiti. Dalmatinski božićni kolači najčešće su od suhog voća, poput splitskih mandulata ili viškog hiba od smokava ili koromača.

Kontinentalna ili mediteranska, ravničarska ili planinska, slatkovodna ili morska, slana ili slatka, svaka je kuhinja jednako vrijedna i slasna, a jela su uvijek najbolja kad se rade od domaćih proizvoda, posađenih i uzgojenih vrijednim rukama seljaka. Domaće je domaće, reći će svatko kome moderan način života nije do kraja uništio osjete okusa, mirisa i vida. Tko nema hranu iz vlastitog vrta, može si pomoći sve većom ponudom obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. U Hrvatskoj ih danas ima više od 150.000 i pokrivaju sva područja i skoro sve grane ratarstva i stočarstva. 

Tražite ukusno domaće pileće, pureće, pačje ili pak guščje meso? Želite probati meso pijetla uzgojenog na farmi otvorenog tipa? PG Orehovec u Velikom Bukovcu kraj Ludbrega jedno je od takvih mjesta na kojem se bave prirodnim uzgojem peradi i pritom koriste samo hranu koju uzgoje na vlastitim poljima. A to znači da njihove životinje rastu u prirodnom okruženju i slobodno trčkaraju farmom, kljucaju travke i  kukuruz u zrnu. Tu ćete pronaći i rugane pijetlove - pevce rekli bi Podravci i Zagorci, pivcima bi ih nazvali Dalmatinci - a zna se tu naći i jednogodišnjaka, idealnih za pripremu ispod peke.

Puricu, kokicu, patku ili gusku, svejedno, mnogi ne mogu zamisliti bez mlinaca. Oni se obično rade od pšeničnog brašna, soli i vode, no u OPG-u Kovačić odlučili su se poigrati s tradicionalnom recepturom. Gospodarstvo im se nalazi u Belici, kraju poznatom po proizvodnji krumpira, ali na njihovim poljima raste sedam različitih sorti batata od kojih oni izrađuju mlince i tjestenine. Pritom ne koriste ni jaja, ni soli niti aditive tako da ih mogu konzumirati i vegetarijanci i vegani. Uzgajaju oni i heljdu i pir pa kao gotove proizvode nude mlince od narančastih i ljubičastih batata, u kombinaciji sa sjemenkama bundeve, heljdom, pirom i integralnim brašnom. Na sličan način proizvode i uske rezance te šurlice.  

Prirodno i hranjivo, zdravo za ljude, dobro za okoliš i istovremeno ukusno, moto je koji pokreće vlasnike organske farme Repro Eko, smještene u selu Volavje, Jastrebarsko, 40 km od Zagreba. Oni ne vjeruju da bi kemikalije trebale biti posluživane na tanjuru i zato sve njihovo povrće, voće i veganski proizvodi dolaze iz organskog uzgoja, od svježeg i dimljenog tofua i seitana, preko ražnjića i popečaka sa sojom i koprivom, do pirovog, rižinog, slanutkovog ili ječmenog brašna ili griza od pira.

Božićnog objeda nema bez kolača, a kolači su najbolji kad se rade od prirodno uzgojenih sastojaka, bila riječ o jajima, brašnu, mlijeku ili voću koje se stavlja u njega. Na OPG-u Ive Bulić bave se ekološkim uzgojem badema za grickanje ili fine kolače, a koje i prešaju za bademovo brašno i bademovo ulje. Ono što preostane, prodaju na grame ili kile, za grickanje ili fine kolače. Bademovo ulje može se koristiti za kratko prženje i dinstanje, ali najfinije je kao dodatak spravljenim jelima jer obogaćuje okus salata, marinada i slatkih tijesta kojima će dati bogatiji i orašastiji okus.

Fino jelo teško je zamisliti bez dobre kapljice. Plešivičko gorje poznati je vinarski kraj, i tamo svoja vina spravlja i Franjo Kolarić, vlasnik obrta Kolarić Vina. No njegova su vina doista nešto posebno. On proizvodi pjenušce, rajnski rizling, chardonnay i sivi pinot napravljeni sur-lie metodom, pinot crni, ali i sivi pinot iz kvevrija, velikih glinenih posuda iz Gruzije, iznutra obloženih pčelinjim voskom. Njegova vina od starih sorti kupaža su plaveca žutog, šipelja, štajerske beline i kraljevine, sorti koje su stoljećima održavale vinsku Plešivicu, a Kolarić ih sada spašava od zaborava. Te stare sorte ugodna su bijela vina, lijepih kiselina, koja podižu atmosferu za stolom i čine da hrana, naročito masna, laganije pada na želudac.

Vina vrhunske kvalitete proizvode i u OPG-u Kolar. Vinarstvo im je u genima, a svoja vina čuvaju u podrumima koje su u strmom zidu lesa na grebenima južne Baranje njihovi preci iskopali prije više stotina godina. U ovim podrumima uvijek je ista vlaga i temperatura i tu se čuva pinot sivi kojeg u tim krajevima od davnina zovu "grožđem imućnih ljudi". U njihovim podrumima odležava i zeleni silvanac, vino idealno za piletinu, puretinu, ribu i plodove mora, mirisni traminac desertno vino, ali i merlotom iz osobne kolekcije koji će obogatiti svaki perkelt od soma s tradicionalnim prilogom od domaćih rezanaca sa svježim sirom i prženom dimljenom slaninom. 

Tradicionalno, za Božić se pila i medovina, vino od meda kakvo proizvodi OPG Ferbežar iz Vinkovaca. Prva medovina nastala je prije otprilike 11.000 godina i jedno je od najstarijih alkoholnih pića poznatog ljudima. Medovina ima okus sličniji vinu nego medici, a sadrži i manje alkohola, samo 13 posto, pa je i po tome sličnija vinu. Svoju medovinu oni rade od najkvalitetnijeg slavonskog meda, proizvedenog na vlastitom gospodarstvu, od lipe, suncokreta i cvjetni. Ona ide uz sireve i sve vrste mesa, ali i voće, a najbolje prija rashlađena na osam do 10 stupnjeva.

Fotografije: Vedrana Orlović