No, mi smo se ove subote u Skradin uputili zbog čistog hedonizma i gastronomskog doživljaja koji nudi restoran Cantinetta.

U Skradin smo stigli u podne, dok je sunce bilo na najvišoj nebeskoj točki. Malo smo se uputili uličicama gradića u potrazi za domicilnim mjestima i stanovnicima, skrivajući se od grupa turista koji su slijepo gazili prema nacionalnom parku. Skradinjani su ponosni na Roški slap, Skradinski buk, na Visovac, na svoje trgovačko nasljeđe. U pola sata provedenog s mještanima saznali smo sve insajderske informacije i uživali u spontanoj dobrodošlici.

U 13 sati počeo je trosatni hedonistički diživljaj kod chefa Toma Računice u restoranu Cantinetta, tako jednostavno, a ugodno uređene terase i unutrašnjosti. Tome je imao dobru računicu da će se gostima svidjeti toplina njegova roditeljskog doma u kojoj je povezao svoju obitelj i svoju poslovnu viziju.

Sav umor vrućeg ljetnog dana i trosatne vožnje iz Zagreba pao je u zaborav s kapljicom pjenušca Bibichevog Bruta i osvježavajuće salate poslužene na školjci i krupnim granulama soli. Kaparocule, rovanice, san-žak, puž volak, dagnje i kapare – mala morska bombonjera koja odiše čistoćom i svježinom!

Morali smo odmah probati i maslinovo ulje koje Tome također sam priprema za potrebe restorana. Jako su nam se svidjele i teške kamene posude u kojima je ulje posluženo, odišući tradicijom i nekom stamenošću.

Tek što smo probudili sva osjetila i osvrnuli se malo bolje po terasi, na stol su stigli tanjuri s carpacciom posluženi tako da nam je bilo gotovo žao pokvariti red. Pitali smo se u prvi mah s koje strane krenuti kako bi svi okusi mogli doći do izražaja. Prokljanska sipa u trakicama činila se najdelikatnijom pa smo krenuli s njome, i nismo pogriješili. Potom smo se spustili na donji dio tanjura sa škampima, a onda zasladili grdobinom s ozbiljnim komadima crnog tartufa. Za kraj smo ostavili tartar od tune koji nas je izenadio odličnom teksturom i krupnijim komadićima tune od onih na koje smo inače naviknuti. Velike kapare, đumbir i motar su osim lijepe dekoracije bili i ukusni neutralizatori okusa kako bi sve četiri delicije bile jednako intenzivne.

Na preporuku chefa dalje smo se krijepili vinom Debit, također iz vinarije Bibić. Tome kaže kako je to vino tipično za podneblje, osvježava duh i tijelo što se posebno cijeni na ljetnim temperaturama.

Skradin je poznat i po skradinskom telećem rižotu koji isto potječe iz obitelji chefa. Objasnio nam je da smo se prekasno najavili i da nam ga zato nije u mogućnosti ponuditi. Naime, recept zahtjeva pripremu od minimalno šest sati, a Tome inzistira i na svježim namirnicama pa je najbolje najaviti se barem dva dana ranije. No, obzirom na vrućinu i sve što smo imali u planu probati možda i bolje da smo se zadržali na morskome meniju.

Na stol nam je tako stigao sljedeći ponos skradinskog kraja – juha u tisno, odnoso u gusto. Bogata krepka zdjelica skradinskog cipala, kuhanog do savršene mekoće, a i dalje punog okusa. Složili smo se da ćemo kod sljedeće prehlade sanjariti ovu juhu prije negoli ijednu drugu.

Poslije svakog slijeda raštrkali bismo se po terasi Cantinette, ma zapravo po čitavoj okućnici. Imali smo dojam da je toliko malih lijepih detalja koje treba upoznati.

Poslije male pauze probali smo skradinski street food pod nazivom fritura. Na pladnju su se tako našle slasne sipice, ukusno gorkaste mini ribice čokalice i iznenađenje mjeseca – čips od rikole! Spoj koji je mamio da se isprobava s lijeve na desnu pa s desne na lijevu i opet bi otkrili nešto novo. Složili smo se da bi voljeli jednom prespavati u Skradinu pa provesti večer u Cantinetti uz butelju vina i frituru, ali onako dok se ne izdovoljimo okusa i razgovora ugodnih.

Sati su prolazili, nama se nije išlo dalje pa smo napravili malo veću pauzu razgovarajući sa chefom. Snimili smo i mali video koji slijedi kroz par dana na Facebook stranici Gastro.hr.

Da vas ne držimo u neznanju, za glavno jelo odabrali smo probati dinstanu janjetinu na pireu od biža, odnosno domaćeg graška. Koja je to zelena boja zdravlja i okus bakinog vrta! Pored ovakvog okusa pirea, precizno termički obrađena janjetina koja garantira onaj najbolji mesni zalogaj, pala je gotovo u drugi plan.

Za kraj ovog prekrasnog gastronomskom izleta, počastili smo se i skradinskom tortom koja, iako tradicionalna, zapravo je vrlo moderna obzirom na bezglutenski sastav – samo orasi, bademi i čokolada. Naoko zasitan, no zapravo iznimno prozračan desert s raskošnim mirisom tamne čokolade i korice naranče.

Bilo nam se pomalo teško odvojiti od Cantinette pa smo prvo otišli stotinjak metara dalje na obalu rijeke Krke kako bi nam se malo slegli dojmovi i okusi, a tijelo rashladilo u rijeci.

Skradin je ovime za nas dobio novu dimenziju za koju odgovorno tvrdimo da se isplati provjeriti. Dodatni poticaj za putnike namjernike koji plaćaju Mastercard® i Maestro® karticama jest da Cantinetta sudjeluje u projektu Sladokusac pa će vas kao i nas dočekati besplatno piće dobrodošlice.