U Zadar smo došli s namjerom da obiđemo hvaljeni restoran Foša, no već smo bili umorni od cijelog dana i iskeno, samo nam se čekao mrak da sjedimo na morskim orguljama. No, preokret i nalet serotonina pogodio nas je čim smo prošli ulazna vrata Foše. Pogled nam se odmah zalijepio za ogromni akvarij u kojemu su plivale orade, odmarali jastozi i hlapovi.. Bili smo tako opčinjeni da u prvi mah nismo ni shvatili da se iza nalazi šank, što osoblju pruža funkcionalnost, a goste ostavlja bez dojma da se nalaze u ugostiteljskom prostoru.  

Zaslijepljeni akvarijem, prošli smo do terase, a onda nam se tek svidjelo što vidimo. Foša se nalazi u istoimenoj lučici iz 16.st. pa se s terase gleda na more i na zidine koje djeluju kao štit gradu, ali istovremeno čine zaklon terasi restorana Foša i osiguravaju intimno ozračje.  Stoga se nismo začudili što su većinu stolova zauzimali upravo parovi. Modri stolnjaci i presvlake stolica djelovali su poput žala uz romantično osvjetljeno more, zidine i svijeće.

Nismo puno fotkali da ne smetamo i potencijalno ne otkrijemo neke možda nove ljubavi, no vjerujemo da vam i ovih par fotografija iz galerije sve govori.

U Fošu smo zapravo došli posve neopterećeni što probati jer smo kupili iskustvo na platformi Mastercard Priceless Croatia i samo smo se prepustili ljubaznom konobaru koji nas je smjestio za stol s čašom Šemberovog Bruta za dobrodošlicu i drugi nalet serotonina.

Došli smo u sumrak pa smo uživali u sutonu. Bilo je gotovo filmski gledati kako svijeće i suptilno osvjetljenje preuzimaju glavnu riječ.

Pijući Brut i upijajući atmosferu na stol su nam počeli stizati pozdravi iz kuhinje – prvo kamenica na pjenici od maslinovog ulja, zatim pohana srdela punjena tapenadom od sušenih pomidora i zelene masline na pireu od boba s kremom od wasabija, a onda i kroket od domaće sipe i hobotnice na pireu od kukuruza uz blago ljutu kremu od harisse.

Jako nam se svidjelo kako je poslije kamenice na stol stigla srdela. Shvatili smo ovo kao poruku chefa da ima samopouzdanje učiniti svaku namirnicu dostojnom fine-dine priče, bez imalo pretencioznosti.

Moramo naglasiti da se sve navedene kreme i pirei uopće ne bi smjeli gledati samo kao nešto uz, jer su doista tako fini, puni okusa i mogli bi funkcionirati i sami kad vam treba ono nešto meko i utješno.

Poslije pozdrava iz kuhinje uslijedilo je hladno predjelo. Tanjur podijeljen u tri dijela, tri priče nježnih boja i divnih mirisa. Počeli smo s tartarom od cape-santa odnosno jakobove kapice s malo kavijara od narančastog lososa koji je tako svježe pucketao pod nepcem. Potom smo se prebacili na sporo kuhanu hobotnicu koja je bila iznimno ukusna, meka, no ipak s malo otpora kako hobotnici i dolikuje.

Od konobara smo saznali da je kuhana čak 12 sati na 72 stupnja Celziusa. Hobotnica je poslužena na pireu od zelenog boba s kremom od buće. Zadnji dio hladnog predjela opet je odisao svježinom - carpaccio od škampi s emulzijom citrusa i maslinova ulja, ukrašen brusnicom, kupinom i umakom od reducirane naranče koji su i vizualno i okusno zaokružili cijelu priču. Uz hladno predjelo pili smo graševinu Kopjar - mineralno, voćno vino, herbalnih nota i lagane kisaline.

Pustili smo malo nepcu na volju da uživa u okusima, a onda su na stol stigle otvorene lasagne od sipe s pohanim mošunom. Mošun je vrsta muzgavca, nešto između hobotnice i lignje. Lasagne su nam se toliko svidjele da nam se činilo kao da bi bili sretni i da smo samo njih dobili. Uz ovaj slijed pili smo vino Brigo Favorita. Radi se o kupaži dvaju francuskih sorti, a odlikuje se suhoćom i voćnim notama.

Impresionirao nas je mladi konobar koji nas je posluživao jer je bio tako nenametljiv, a tako zanimljiv sa svim znanjem koje ima. Foša broji 160 etiketa vina u svom podrumu i planira proširiti ponudu za još tridesetak etiketa. Ne znamo tko se pobrinuo za uparivanje vina s jelima, no moramo priznati da smo bili i više nego zadovoljni.

Lasagne su nas već ozbiljno zasitile i mislile smo da je to to, no onda nam je najavljen još jedan slijed - file brancina na pireu od čičoke sa čipsom od čičoke i pjenicom od škampi. Miris mora i maslinovog ulja, mekoća ribe i taman zapečena korica. Tako volimo brancina! Sve skupa je bilo još i bolje uz Pošip Barique iz vinarije Kraljevski vinogradi. Pošip iz ove vinarije osvaja medalje na prestižnim svjetskim natjecanjima poput onoga Mundus Vini. Suho, voćno vino izrazito svježe, izraženih kiselina, odležano u barique bačvi.

Ponoć se bližila kao i blaženost večeri u našim očima. Već smo lagano bili na „predajem se“ kad je na stol stigao desert s tri vrste moussea: mango marakuja, trešnjica od borovnice s reduciranim šumskim voćem te mousse od čokolade s punjenjem od maline. Sve začinjeno mrvljenim pistachiom i tekućom karamelom.

Lagali bi da se sjećamo najbolje svih detalja deserta osim da je bilo fino, jer smo se već prepustili potpunoj opuštenosti. Naročito kad nas je chef posčastio s dva gin - tonica koji su fantastično pasali kao dižestiv. Foša nudi 5 vrsta tonica i 9 vrsta gina. Probali smo Gin mare u kombinaciji s Thomay Henry tonicom koji nas je apsolutno osvojio mirisom, ali i u kombinaciji s Luscombe Devon tonicom čiji su okus i svježina upravo ono što nam treba u vrućim ljetnim noćima.

Sve u svemu, čini nam se kako smo doista imali jedno odlično iskustvo, a ne samo puku večeru. Preporučili bi ponudu Foše u Mastercard Priceless paketu ponajviše parovima koji se žele povremeno počastiti i osjećati posebno, a pri tome ne strahovati o iznosu računa na kraju večeri. Kad usporedimo cijene a la carte i kupljeni paket, računica je čista, a omjer cijene i kvalitete zaista odličan. 

Na Mastercard Priceless Croatia platformi možete pronaći još puno zanimljivih ponuda za nezaboravna iskustva, bilo gastronomskih, bilo avanturističkih a ponudu pogledajte ovdje.