Naselje Lun, smješteno na najsjevernijem dijelu otoka Paga, jedinstveno je mjesto u Hrvatskoj, ali i na svijetu. Iako zapravo pripada općini Novalja, geografski je bliže otoku Rabu, odnosno, nalazi se gotovo nasuprot njega. Zabačen u tom samom kutu otoka, do prije nekoliko stoljeća Lun je bio nenaseljen pa je tako zahvaljujući zemljopisnom položaju cijelo lunjsko područje postalo veliki maslinik. Mještani pretpostavljaju kako upravo u njihovoj "šumi maslina" postoji najviše tisućljetnih stabala na svijetu. Maslinovo ulje iz Luna spominje se čak i u prvoj kuharici zapadnog svijeta autora Marka Gabija Apicija, a tradicija pravljenja ulja proteže se sve do danas. Kako bi se zaštitili ovaj spomenik prirode mještani su se organizirali u Udrugu lunjskih maslinara i danas s ponosom šire priču svog iskonskog maslinovog ulja. Među tisućama maslina ovog bisera Mediterana svoje masline obrađuje i predsjednik udruge Šime Makarun, koji ponosno priča o projektu kojim su uspjeli očuvati izvornost svog kraja.

Kada je osnovana Udruga lunjskih maslinara i s kojim ciljem?

Udruga je osnovana prije pet godina, a sve kako bi zaštitili višestoljetna stabla maslina, izvorni krajolik i okoliš lunjskog kraja. Također želja nam je bila edukacija ljudi koji proizvode maslinovo ulje na ovom području, kako bi dobili kvalitetniji proizvod. U tom smislu često dovodimo razne stručnjake koji govore o novim tehnologijama i načinima uzgoja maslina i prerade maslinovog ulja.

Zbog čega je priča o lunjskom masliniku posebna?

Pa cijeli Lun je zapravo jedan veliki maslinik. Područje našeg naselja prostire se na oko 400 hektara, a samo maslinik zauzima oko 86 hektara. Neobično je i to što je to zajednički maslinik, a masline su u vlasništvu pedesetak obitelji, tako da skoro svako stablo ima svog vlasnika, a masline se kao i nekretnine nasljeđuju s koljena na koljeno.

Neobično je da se maslinik nalazi uz more, utječe li to loše na plod i kvalitetu ulja?

To su sve samonikla stabla, jer ovo područje u prošlosti nije bilo naseljeno. Tu su samo dolazili ljudi s obližnjeg Raba, odnosno radnici zemljoposjednika, koji su tu imali polja. Tek prije tri stotine godina lunjsko područje je naseljeno i od tada se vodi prava briga o maslinama. Naš maslinik daje plod jer je odlično zaštićen od svih negativnih utjecaja. Nema posolice, nema jake bure i zato su naše masline uspjele izdržati i više od tisuću godina.

Koliko su pouzdane metode utvrđivanja starosti stabala i koliko godina ima najstarija maslina?

Ne može se sa sigurnošću utvrditi točna godina, ali uz mjerenja i formulu, koju bolje znaju stručnjaci od mene, može se u plus, minus trideset godina zaključiti koliko je neka maslina stara. Tako možemo kazati da je jedno od naših stabala staro otprilike 1600 godina. Ono je toliko debelo da su potrebna čak četiri čovjeka da ga obujme rukama.

Kakve je kvalitete i okusa ulje kojeg daju plodovi tisućljetnih stabala?

Mogu kazati da je ulje izvrsno, što dokazuju brojne nagrade koje naši maslinari osvajaju na raznim natjecanjima i sajmovima. Što je još važnije, ljudi vole naše ulje, tako da ga po dobroj cijeni možemo plasirati na tržište. Jedini je problem što nemamo dovoljno količina pa bez ulja ostanemo već usred turističke sezone, oko početka kolovoza, a najkasnije do sredine istog mjeseca, zbog čega ne možemo ozbiljnije izaći na tržište.

Planirate li u budućnosti masovniju proizvodnju maslinovog ulja?

Za sada ne, jer ne možemo jamčiti da će ulja biti u dovoljnim količinama. Svaki lunjski maslinar sam za sebe proizvodi ulje, neki koriste stare metode, a neki su prihvatili moderne tehnologije. Teško je to sve ujediniti, a još kada uzmemo u obzir faktore poput suše ili svrdlaša, stvarno nema potrebe za udruživanjem, kad nema garancije da ćemo moći zadovoljiti sve potrebe.

Jeste li vi pobornik tradicije ili ste spremno prihvatili nove metode obrade maslina? Kako ste zadovoljni ovogodišnjim urodom?

Neki se još drže starog principa i čuvaju masline u moru prije obrade, a ja sam dio mlađih maslinara koji su prihvatili tzv. dnevnu obradu, ravno sa stabla u uljaru. Mislim da je to puno bolja metoda, ali ni ona nije garancija uspjeha. Nametnik svrdlaš je ove godine napravio veliku štetu na maslinama. Bilo je sve u redu negdje do početka rujna, ali onda je napao stabla, tako da sam ove godine dobio samo devedeset litara ulja, od ukupno više od dvjesto stabala.

Da li pripremate ''Lunjsku maslinadu'' i za iduću godinu?

Naravno, to je jedan od ciljeva naše udruge, jer kroz tu manifestaciju, koja se održava u svibnju, dodatno potičemo maslinare na edukaciju i razvijanje tehnologije za dobivanje kvalitetnijeg ulja. Redovito na Lunjskoj maslinadi dovodimo stručnjake, koji nam pomažu da naša ulja mogu izaći na natjecanja i pronaći širu publiku. Neki se još uvijek opiru novitetima, ali idemo polako, jer ni ove masline nisu narasle preko noći.