Moj dragi susjed s Korčule davno je udicu i pribor za pecanje zamijenio hobijem koji je pretvorio u posao - inženjerskim stvaranjem smokera, velike peći i dimilice mesa koja se u jednom komadu od četristotinjak kilograma može ubaciti u svaku veću restoransku kuhinju.
Prvo mjesto u regiji gdje je postavio svoj BarBaQ je na Zelenom valu, nasuprot fakulteta za Biologiju na mjestu gdje je donedavno bio Berubambi. U podrumskom prostoru, uređenom kao u kakvoj Češkoj pivnici ništa ne odaje da se u dubini kuhinje krije ultramoderan aparat koji ne dimi nigdje osim tamo gdje treba – na unutra.
Napravili smo mali filmić za Facebook i pričekali da Mojmir iznese nešto novo. No, prvo je došlo nešto klasično, izvrsni, veliki, totalni value for money hamburgeri. Izvrsno pecivo, golema porcija, ne epohalno, ali za 45 kuna – više nego dobro. Razmišljamo što bi moglo biti sljedeće iz smokera pošto unutra idu i rakovi, glavonošci, povrće, ribe...
Logično, došla su rebrica, nadimljena, sočna, a ipak ne premekana tako da se treba potruditi i boriti gotovo minutu s divnim, ukusnim mesom.
Pritom smo na stol dobili još par igrarija s Mojmirovim potpisom, kao što su popečci od povrća s pirovim brašnom i briljantan umak od tamarinda, kao i na grilu zapečeni terijaki kupus. Fantastika!
A tada dolazi ona, teleća koljenica tretirana poput hrvatskih uglednika u Remetincu, 14 sati u smokeru, mekša od bakine duše kad vidi kako se unuk najeo. Nožem sam skoro probio stol kad sam prejako htio zarezati, ali za ovo meso vam je dovoljan samo jezik i nepce.
Fantastično, mirisno, mekano, ukusno, uz ne toliko dobar pomfrit od batata, coleslaw salatu i umak od hrena. Ili je koljenica bila toliko dobra da joj je nemoguće parirati? Uglavnom, za pamćenje!
Koljenicu naručite dan ranije na Facebooku Smokeraja, a Mojmirove delicije uskoro pratite na Fuliranju, kao i lokalima na Krku i Splitu. Ali o tom, potom, prvo na koljenicu! Dobar tek.
