Hanami u prijevodu s japanskog znači običaj gledanja i uživanja u cvatu cvijeta trešnje. Tih tjedan dana koliko su trešnje u punom cvatu ljudi se u Japanu okupljaju oko njih i organiziraju danonoćne zabave.
Večeru u predivnom ambijentu započeli smo posebnim sushijem. Probali smo Maki od tune, lososa i ježinca, kao i sushi punjen Jakobovim kapicama u tempuri. Okusi i teksture ovog jela su nam samo potvrdile zašto Hanami s razlogom slovi za jednog od najboljih mjesta u Zagrebu za ljubitelje sushija. Prije sljedećeg slijeda hrane poslužen nam je poznati peruanski koktel Pisco Sour. Koktel koji uz svoju citrusnu kiselost krasi i pjena od bjelanjka.
Odabir ovog koktela nije bio slučajan kako je sljedeći slijed bio peruanski Ceviche chefa Luke grubišića. Jelo koje je poznato po svojim citrusnim okusima u kojima se marinira meso ribe. Ceviche je bio spremljen od brancina i ljubičastog luka na podlozi od peruanskog krumpira, pečenog i kuhanog peruanskog kukuruza, mahuna soje, avokada, klica i pečenog batata. Svidjelo mi se što brancin nije bio nasjeckan na kockice, već je došao u većim komadima, trakama fileta ribe, zbog čega je uživanje u kvaliteti okusa svježe ribe bilo dodatno naglašeno. A opet, svaki zalogaj jela je ostavio taman onoliko slobodnog prostora u kiselosti koliko je gutljaj Pisco Soura mogao nadomjestiti. Po meni ovaj slijed je savršeno spojio hranu s pićem u jedan doživljaj.
Sljedeći slijed bio je crni bakalar mariniran prije pečenja u miso pasti, sakeau i mirinu otkuda i naziv jela Saikyo miso yaki crni bakalar. Bakalar je bio sočan, lijepo začinjen i niti jednom nije bio težak za nepce. Pikantni umaci koji su uz njega bili posluženi zasebno bi možda bili ljuti, ali uz meso bakalara i njegovu prirodnu masnoću i njihovu ljutu kiselost stvorili su predivan umami okus u ustima.
Nakon odličnih ribljih sljedova nisam očekivao velika iznenađenja, ali onda je došao po meni najbolji slijed večeri! Gua bao peciva zbog kojih se Luka, kako nam je sam kasnije rekao, ustao u 5 ujutro kako bi ih pripremio za večeru, punjena s 9 sati pečenim goveđim rebrima (short rib) i uz predivan kremast pikantan umak od peruanskih ljutih paprika.
Bilo je tu i quinoje sa soja umakom pržene na sezamovom ulju, salate od kupusa i klica, i drugih dodataka. Ali jednom kada umočite Bao pecivo u žarki ljuti umak i sve te okuse spojite sa sočnim i slasnim mesom jednostavno zaboravite na salatu na tanjuru. Moram priznati da nisam do sada jeo ovako mekano i ukusno Bao pecivo. Teško je bilo odrediti je li mekše sporo pečeno meso ili pecivo. Oba elementa su se topila u ustima.
Večeru smo završili prhkim keksom od pistacija i Matche posluženog uz Yuzu sladoled. Iako se je radilo o slatkom desertu do izražaja je više došao yuzu sladoled zbog kojeg je cijeli desert na kraju bio slatko osvježavajuć. I smatram da s boljim desertom nismo mogli završiti večeru.
Restoran Hanami planira i u budućnosti nastaviti s ovakvim tematskim večerama i spajanjem japanske kuhinje s drugim popularnim svjetskim kuhinjama, a kroz tjedan dana im izlazi i nova karta jela, koju kvartalno mijenjanju, pa svakako predlažem da provjerite koja će nova ukusna jela biti dostupna u dnevnim i večernjim jelovnicima.
