Dobro, nikad nije dva sata, pogotovo po ljeti i uz gužve na granicama, ali jednom kad ste dovezli do Bihaća i upoznali se s njenim biserom, rijekom Unom, odmah ćete zaboraviti na sve ostalo. Upoznali smo inicijatora i organizatora projekta Bloggeri na Uni Denisa Huskića, te suorganizatore Aldina Huska i Harisa Hadžihajdarevića, ljude koji su zaljubljeni u prirodu, rijeku Unu i svoj kraj i na ovaj način žele upoznati nove ljude s ljepotom svoga kraja, narodnim običajima i naravno – hranom i pićem.

Sjeli smo na kultno mjesto u centru grada, slastičarnu i caffe RB Junuzović, popili bozu (tekući pšenični kruh, preporučujem je ipak u jutarnjim satima), lokalnu pivicu i dogovorili sutrašnji rafting. 

I onda je krenulo, red aktivnosti, red degustacija, smijeh, zabava, edukacija, vrijeme je proletjelo u trenu, a mi smo ponosni što smo otkrili fantastičnu novu destinaciju za odmor i uživanje, u prosjeku dvostruko jeftiniju od naših... Pa eto, ne redom nego random, deset stvari zbog kojih ćemo se vratiti u Bihać i na Unu.

10. Preminger
Lokalno pivo je ipak mrvicu razočaralo našeg eminentnog sommeliera, jer je ipak u rangu klasične zidarke. Iako sam bio u posjetu pivovari 2006. godine, u ovih desetak godina njihov se lager umjesto da se drži češke škole, opako približio industrijskim klasicima. Craftova nema, od lokalnih vina nude samo Kutjevačku graševinu...

Svejedno, na rafting se ne ide bez 10 pivica po lubanji, i dojam je divan, zelenilo, modrina, mir...

9. Rakije
Nalazimo se u zoni uzgoja najboljih šljiva u regiji, i na svakom će vas koraku domaćini dočekati s čokanjčićem ili čašicom. Voćne rakije su fantastične, jabuka, kruška, dunja i višnja, a u samom Nacionalnom Parku kod Eko mašine za rublje – i onu od drijenka!

8. Sladoled
Ne, ne šalimo se, dapače, jako smo ozbiljni kad hvalimo tri uratka talijanskog studenta Harisa Junuzovića koji u obiteljskoj slastičarni iz 1915. godine radi ultramoderan sladoled (kuglica je 4 kune!) od malina i breskvi. Čisto voće u nježnoj kugli, meko, svileno, bombastično! Tu je i detox crna vanilija s aktivnim ugljenom, ali smo bili pristojni, pa nije bilo potrebe za isprobavanjem dan poslije.

7. Džigerica/Jetrica
U gradskoj kafani Paviljon na Uni, u samom centru grada s pogledom na rijeku i još bolje – kroz ogroman prozor na zelenilo gradskog parka, savršena je lokacija za ispijanje dnevne kavice, ali i prigricnuti štogod. Uz klasičnu platu s ćevapima, pljeskavicama, piletinom, kajmakom i bogatom salatom, jetrica je definitivno najbolje sjela.

6. Bihaćka lepinja
Uz ćevape i pljeskavice dolazi nesvakidašnja lepinja, potpuno drugačija od sarajevskog somuna. Naime, lokalna je lepinja vlažna, meka, i fino zamašćena, tako da je ljubiteljima novih gastro saznanja ova regija obavezna preporuka. Kajmak nije toliko dojmio, previše je tekuć, ali se svejedno pojeo. Meso izvrsno!



5. Pastrma
Goveđa inačica pršuta uvijek prva dolazi na stol. Dobro, nakon rakijice, ali gotovo je nezaobilazna, i svatko ima svoj recept i kaže da je njegov kod kuće najbolji na svijetu. Slično kao i Slavonci i Baranjci s kulenom i kobasama. A ovo je stvarno izvrsno, slano, lagano žilavo, mirisno... Kako da ste gusar na brodu u 16. stoljeću...

4. Uštipci od heljdinog brašna
Seljačko domaćinstvo Čardaklije, pola sata vožnje jugoistočno od Bihaća u mjestu Vrtoč, ima apsolutno sve što je potrebno za idealan vikend ili tjedni piknik. Vjetrenjače, jahanje konja, vlastiti uzgoj povrća, voća, muzejske artefakte po starim kućicama. Jako ugodno mjesto, a uz sjajne teleće kotlete, broj jedan u oduševljenju su ipak odnijeli nemasni, meki, ukusni uštipci koje jednostavno morate probati sami. Šteta što nismo probali cicvaru i kopuna, ali kad nije stalo...





3. Pastrva
Bihać ima puno restorana uz obalu Une, ali samo neki imaju i uslugu večere na brodu! U Unskoj lađi restorana River Dock, tihom čunu kojeg na struju vozaju simpatični lokalni mladići, na startu večere konobar vas opskrbi vašom narudžbom, i onda kao da ste u Veneciji, ali bez popratnih mirisa! I ovdje se najviše jede plata, ali smo naletjeli i na sjajne pastrve, vlažne, sočne, nezaboravne. I sve to nasred velike rijeke. Preporučujemo suton, ponesite štogod protiv komaraca!

2. Kotlić
Gulaši s raznovrsnim mesom nisu specijalitet samo Bihaća, nego i prostora susjednih zemalja, ali posluživanje u zemljanim posudama ima toliko šarma da se ne zaustavljate do posljednje žlice. River Dock, se osim užitka u vožnji, pokazao i kao sjajno mjesto za ukusne zalogaje.

1. Slatkiši i pite
U Bihaću djeluje udruga žena koja po narudžbi sprema raznovrsne delicije domaćeg kraja za svadbe, rođendane, momačke, rastave i što god treba, a nama su na prekrasnoj plaži usred Nacionalnog Parka donijele na livadu cijeli dijapazon srca gurmanske Bosne. Burek, buredžik, krumpiruša, zeljanica, kukuruzni kruh, pita od višnje, urumašica... Čudesima nije bilo kraja, tepsije su se redale, život je bio lijep. Ipak, na prvome mjestu – krumpiruša. Neponovljivo!

Dva i pol dana nisu dovoljno za obilazak svih ljepota ovog kraja, kao ni da se zasitimo izvrsnih doručaka u hotelu Swiss Plus Bihać. Posjetili smo pitoreskni Kulen Vakuf, naučili pecati ribu mušičarenjem (i grana uz rijeku je riba!), obišli slapove Martin Broda (Sastavci, Lučica, Manastir Rmanj, Milančev buk, Gornji slapovi i Martin brod, prezentacija mlina i bučnice), i Štrbački Buk (plitvice u malom), užu jezgru grada Bihaća (Džamija Fethija, Kapetanova kula i crkva sv. Ante, Gradska otoka, Gelenderi i Park, Beton i priča o staroj HE), ali ne stigosmo vidjeti stari grad Sokolac, Ostrovicu niti Pogledalo i Luke (kanjon Unca).

Na kraju smo se uz obilazak Japodskih otoka u Račiću upoznali s kulturom prastanovnika ovih krajeva, - Japoda. Velik i uredan prostor u prirodi, brvnare uz Unu, šetnice, hlad, priroda i jedna kuća – na drvetu. Prekrasno! Slučajno smo napravili grešku i odbili oproštajnu kavu jer stvarno više nismo mogli ni jesti ni piti, a sutradan se radilo, ali nisu nam puno zamjerili. Ono „Baš si šupak“ je u biti bilo jako simpatično. Sad moramo doći ponovo!

Bihać ima problema s ekonomskim migrantima, dosta čudnim turistima iz Saudijske Arabije, i nisu nas poslužili janjetinom. Inače, stvarno ne znamo što vas još sprječava da već ovog vikenda odete na kupanje i kampiranje Unom, vožnju kajakom, šetnje, pecanje, ukratko – odmor kakav zaslužujete.

Jer kako divno kaže natpis na jednoj tabli uz Unu „Ne postoje stranci, samo ljudi koje nismo upoznali“. Divni, divni ljudi i još bolja atmosfera, i mi se definitivno vraćamo, ovo se mora ponoviti.

Pa ako ste blogeri od puta i papice, obavezno se javite Denisu i širimo lijepu priču! Janjetina negdje čeka...