Mladi hrvatski pivar pokorio Sloveniju!
Homebrewing je kućno pivarstvo. Ako kućni pivar počne puniti i prodavati svoje pivo, riječ je o craftu. Ako craft kupi korporacija, onda je to industrijsko pivo. Danas u Hrvatskoj postoje tri velike, dvije srednje i pedesetak malih, mikro, mini i craft pivovara, ali danas je zvijezda dana ovaj vječno nasmijan i otvoren dugobradi mladac, nezaobilazan dio inventara najboljih pubova Zagreba i okolice, čovjek koji je donio četiri medalje iz zemlje koja je prije nas čula za ovaj sjajan hobi.
Uglavnom, natjecanje se održalo u Ljubljani pod službenim nazivom „4. slovensko tekmovanje domačih pivovarjev“, a između 132 uzorka koji su ušli u konkurenciju, bilo je i dosta naših, zahvaljujući (barem u ovom segmentu) kvalitetnim odnosima između ove dvije male zemlje. Medalje su uz Bojana osvojili i samoborski zet, veliki Matt Hollingsworth (koji je i sudio natjecanje) i Silvije Boroša (iz ivanićgradske craft pivovare Crafters), Martin Bedeković, Oleg Frgačić, Ivan Jenkač, Željko Fegeš te Goran Boneta s co-brewericom Anitom Vranjić – ukupno ogromnih 12 medalja!
Kako je zagrebački pub Craft Room na Opatovini ovih dana slavio svoj drugi rođendan, a kako smo i Bojan i ja česti kušači novih piva u istom, zamolio sam ga da mi malo pojasni tajnu svog uspjeha...
„Ništa nije sugeriralo da ću jednog dana biti homebrewer. Rođen sam u Puli, 1988., u Zagrebu sam od 2006. Upao sam na FER, smjer automatika, upoznao sjajnu ekipu, skitao se, pijuckao i uskoro završio. Karijeru ljubitelja kvalitetnih pića započeo sam kao i većina Puležana nimalo kvalitetno - na bambusu i to isključivo sa Pepsi Twistom, još uvijek se nostalgično podružimo povremeno kada navratim do Pule. Tada još u Puli nije bilo nekog boljeg izbora piva, a u Zagrebu sam ovisno o količini džeparca (cca jednom mjesečno) išao u Tolkien's i Medvedgrad. Favoriti su mi tada bili škotski Traquaire, Gulden Draak, a po stilu pšenična, Franziskaner i kasnije, Weihenstephaner. Broj jedan mi je tada ipak bio belgijski Tripel Karmeliet...“
Bojana sam prvi puta sreo 2009. godine kada se učlanio u DPP (Društvo Prijatelja Piva) i počeo kušati sve različitija piva, a u to doba negdje i variti, odnosno brewati piva u podrumu kod kolege s fakulteta Matije Mrazeka. KSET i Martinovka su bile njihove oaze, a onda je Matija počeo s pivovarom. Tako je nastala Varionica, ali Bojan je otišao drugim putem.
„Zaposlio sam se, ne znam ni sam kako, odmah nakon faksa 2011. godine u firmi koja radi automatizaciju pivovara. Da, bio sam sretan (smijeh). Danas radim kao inženjer za automatizaciju, zadužen sam za pisanje programa, kad se što pali, otvara, vizualizaciju i ponekad elektriku. U nove pivovare obično dolazim na kraju gradnje, kad je već sve posloženo i kad treba samo završni fini dodir iako zna biti i rovovskih bitaka. Do sada sam radio u desetak država, Ruandi, Rusiji, Ukrajini, Crnoj Gori, Engleskoj, Belgiji... Svugdje se nađe nešto zanimljivo, pivo u Belgiji i Engleskoj, ljute papričice i zelenilo Ruande, nemoguće porcije mesa u Crnoj Gori, beskonačno sivilo industrijskih zona Rusije i Ukrajine... Uglavnom, nikad mi nije dosadno jer putovanja taman osvježe nekih cca 8 mjeseci u uredu.“
Bojan svaki drugi ili treći vikend (on bi svaki dan, ali...) kuha piva s prijateljima iz svoje firme koja je locirana u Svetoj Nedelji . Pa ako osjetite miris ječmenog slada... Vari se više vikendom nego radnim danima, a piva kuhaju u šaržama od 40 litara, dvaput zaredom - ukupno osam sati. Pivo im se igrom slučaja točilo i na sajmovima pivarstva u Nürnbergu i Münchenu.
Bojan kao vodeći beergeek u ekipi uglavnom odlučuje što će se kuhati, nekad za natjecanje, nekad samo za popiti poslije napornog dana u uredu ili kakav roštilj. Iako im je „kućno“ pivo klasični pale ale, igraju se i s whiskey imperialom, chilli beerom, kao i svime što Bojan omiriši ili iskuša na svojim brojnim putovanjima. Ako vas boli kada ljudi stavljaju slike stotinjak piva koja kupe na službenim putovanjima – nemojte dodavati Bojana na Facebooku. Boli...
„Godinu dana kuhamo ozbiljno, s hladnjakom za čuvanje piva, pa nam je tada i počela prava homebrew renesansa. Sirovine uzimamo pretežito putem interneta, preko Pivovariuma i HopSija iz Slovenije i Beershopa iz Zagreba, a ponekad me znaju i nagraditi u pivovarama pa mi hmelja rijetko nedostaje. Na ovo smo natjecanje tako poslali tri boce, kolega i ja, od nekih sam više očekivao, dok su me neki rezultati ugodno iznenadili. 132 piva su bila podijeljena u 8 kategorija, osobno sam se nadao dvjema medaljama, ali eto. Nitko sretniji od mene. Završio sam za suca na tečaju u sklopu Hrvatskog Homebrew prvenstva, pa sudim na raznim natjecanjima tri godine, što god više mogu. Nadam se da radim dobru stvar, jer stvarno obožavam kvalitetna piva, kako piti, tako i stvarati, i ne mislim stati na ovome. Učim po pivovarama svijeta, sakupljam znanja, igram se i veselim kad nešto ispadne sjajno. Ovdje mi u korist ide posao jer imam priliku raditi s ljudima koji imaju desetljeća iskustva u pivarstvu. Nadam se da će se naša odlična scena kvalitetno širiti, i da ćemo se i dalje tako sjajno družiti i isprobavati sve što smo napravili. Slovenci znaju poharati našim natjecanjem sa svojim najboljim primjercima tako da mi je drago što smo uzvratili uslugu!"
Belgian tripel, rauchbier (od milja - Špeksy), dunkles bock (sladniji i jači lager) te choco stout (u ulozi co-brewera Marijanu Stuparu, uz predoziranje ekstraktom čokolade iz Engleske) – piva su za koja je Bojan sa svojom ekipom Tapiri osvojio medalje. Kladimo se da je barem 25% vas koji ste pročitali članak do kraja krenulo guglati homebrewing, i to s potpunim pravom,jer ovo je ne previše skup, intrigantan i malo zdraviji za dušu nego tijelo - ali i dalje fenomenalan hobi.
Vidimo se u Zagrebu na sljedećem hrvatskom homebrew prvenstvu, a Bojanu i našim homebrewerima još jednom najveće čestitke!
Trebamo tvoju pomoć! Tražimo i nagrađujemo najbolje regionalne food blogove u natječaju Gastro zvijezda. Dođi na website Gastrozvijezda.hr i reci nam koji su tvoji omiljeni food blogovi. Voli te tvoj Gastro.hr tim! :)