U Vrsar se ide na genijalnu juhu od morskog kamena!
Istra nam je uvijek drago odredište, a nekako nam je najdraža upravo u proljeće. Turisti se tek ukazuju, vrijeme je predivno, šetnje redovno završavaju berbom divljih šparoga, a Istrijani se itekako trude da sve vrvi manifestacijama koje ne želite propustiti.
Prošli smo vikend proveli na Vinistri, ogromnom festivalu istarskih vina koji se održava u Poreču, a usput sam otkrila da je u obližnjem Vrsaru u tijeku manifestacija koju smo morali okrznuti.
Naime, Vrsar kao uvod u sezonu nudi Vrsaranske goložece – kulinarsku avanturu po prihvatljivim cijenama i to još ovaj tjedan, do 14.svibnja. Naime, sedam vrsarskih restorana nudi promotivne menije po cijeni od samo 20 eura. U to su uključena predjela, glavna jela, deserti i čaša vina.
Složit ćete se da je ponuda itekako primamljiva, pa jednostavno nismo mogli propustiti isprobati bar dva restorana. Odlučili smo se za restorane Fančita i Dvi palme, a osim njih, tu su još i San Giorgio (Villa Vrsar), Goran, Kod Luce, Rotonda te Lovor Real Grill.
Prvi dan smo posjetili Fančitu, a odmah po dolasku osvojila nas je predivna terasa i stol ispod masline! Ovaj je restoran pet friendly pa su gosti dobrodošli i sa svojim ljubimcima.
Na ponudi Vrsaranskih goložeca su imali dva menija, mesni i riblji, a mi smo uzeli oba jer smo poželjeli isprobati baš sve. Fančita je restoran s dugom tradicijom, vlasnik restorana je i glavni chef, a ovu su manifestaciju objeručke prihvatili kao odličan uvod u sezonu.
Prilika je ovo ugostiteljima i da budu kreativniji i pruže gostima posebno gastronomsko iskustvo kroz koje na moderan način provlače tradiciju, ali i lokalne namirnice.
Prvo su na stol stigli predivni prutići od tijesta za pizzu, hrskavi, topli, taman slani, a uz njih je stigao i bakalar na bijelo u ribljem, te pijat istarskih gušta u mesnom meniju. Uz malo domaćeg maslinovog ulja i čašu malvazije Kadum, već smo se prebacili u teško uživanje u Istri. Odlična istarska kobasica, jedna od boljih koje smo probali, svakako je za svaku preporuku.
Oduševila sam se juhom od morske grote (kamena), koja nam je čak i stigla poslužena s kamenom, ali je bila bogata i školjkama i kozicama te tankim rezancima od povrća. Fenomenalna juha u ribljem meniju! U mesnom meniju bila je bogata porcija juhe od kokoši s fino kuhanim tankim rezancima, a nisu škrtarili niti na mesu. Odličan početak je pratilo isto takvo i glavno jelo.
Izvrstan sote od boškarina u umaku od tartufa i šumskih gljiva s domaćim pljukancima je uspio zasjeniti riblji meni. Ako ništa drugo, veličinom! Prekrasno poslužen brodet od lignji i oslića, pokoja školjka i fina palenta su zasjali, a umak kao da je rađen na goveđem temeljcu – moćan i stvoren za toćanje onih spomenutih kruščića unutra. Uživali smo i u mesnom dijelu, da se ne lažemo, a savršeno kuhani pljukanci su mi prilog koji bih jela uz svako jelo. Predivno.
Desert je opet donio iznenađenje. Uz klasičan čokoladni topli kolač, pogodak dana je bio sorbet od lokalnog gina Pink rabbit i pašarete. Pašaretu (lokalno slatko gazirano piće) obavezno pijemo u Istri, a ovdje je dodana tek toliko da da malo boje i ublaži gin. Fenomenalan desert na koji ćemo se obavezno vraćati ako ga uvrste u stalnu ponudu!
Fančita je lijepo predstavila ovu manifestaciju, a mi smo poželjeli probati bar još jedan restoran. Izbor je pao na Dvi palme. Još jedan restoran s dugogodišnjom tradicijom i krasnim bračnim parom koji stoji iza njega, no i vlasnikova majka ima svoje prste ovoj priči, naime, ona je i dalje zadužena za sva tijesta koja dolaze iz kuhinje, od pašte do tijesta za pizzu.
Njihovi su meniji već na prvi pogled otkrivali da se tu ipak malo više eksperimentira, a otkrili su nam i da je chef, ujedno i vlasnik, umjetnik koji svoju kreativnost rado stavlja na tanjur. Vidjelo se to već po prvim jelima koja su nam poslužili prije službenog menija.
Tatarski od rajčice s kremom od bosiljka te dehidriranim žumanjkom je bio toliko dobar da može stati uz bok bilo kojem mesnom tartaru. Dok smo se veselili već su nam donijeli i dimljenu tunu koju chef sam sprema u svojoj pušnici, a mogu vam reći, da nisam znala da je tuna, rekla bih da jedem neku jako finu šunku. Uz to je bilo posluženo karamelizirano vrhnje koje smo sretno mazali na tostirani kruh.
Maštoviti meni krenuo je rižotom s butargom i prahom od maslina u kojem se osjetilo more te neobičnom krem juhom od crvenog kupusa. Iako sam se pribojavala te krem juhe, brzo sam počistila tanjur i baš se oduševila. Sezam unutra je dao još malo ljubavi tom jelu, a ovdje itekako paze na prezentaciju pa se na svakom tanjuru vidi i chefova umjetnička strana.
Glavno jelo je brzo stiglo na stol, a fino kuhanim raviolima punjenim sporo pečenom svinjetinom nemamo što zamjeriti. Odličan je bio nadjev i tekstura tjestenine, no manje mi se svidio umak koji je previše sakrio okus mesa, dok je u ribljem meniju umak pak zablistao!
Na meniju je bio i filet od cipla što nas je pozitivno iznenadilo. Cipla često nepravedno zapostavljamo, a ako se pripazi gdje se lovi, ova riba može biti izvrsna. Pokazali su nam to i u Dvi palme savršeno pripremljenim filetima koji su se kupali u veloutéu od škampi i gambera.
Bio je tu i kremasti krumpir, no na kraju sam bila zahvalna na košarici kruha dok sam zadnje ostatke umaka kupila s tanjura. Sve je to odlično pratila malvazija vinarije Legovina koja je kućno vino ovog restorana te je čaša iste uključena u cijenu menija. Kasnije smo probali i njihov chardonnay.
Na desertima se pak chef dodatno razmahao. U simpatičnu je limenku poslužio desert chefa kuhinje, a objasnili su ga kao lov na tartufe u dolini Mirne. Od šećera je napravljena maglica iznad rijeke, tu su jestivi cvjetići da bi predstavili biljni svijet, a svoj lov na tartufe prolazite kroz kremasti desert koji će vas oduševiti i okusom i izgledom.
Iako je već ovaj prvi dobio visoke ocjene, naš je favorit bio drugi desert - osvježavajući sorbet od citrusa na kremi od bijele čokolade. Osim svježine i kremoznosti, bio je i tu dašak zelenila u 'kavijaru' od mente na samom vrhu te su ga još profinjenijim učinili i ukrasi od šećera na vrhu.
Dvi palme bismo možda nepravedno zaobišli jer se nisu posvetili toliko uređenju lokala već kvaliteti kuhinje, no ovo je jedan od restorana koji će vas iznenaditi ako mu date priliku. Svakako pitajte za preporuku chefa, sigurno se nećete razočarati, a mogli bi se itekako oduševiti.
Vrsaru se vraćamo uskoro, a ako ste ovaj vikend u Istri, svakako uhvatite stol na njihovim Vrsaranskim goložecama i prepustite se okusima Istre.