Posjet Istri je uvijek dobra ideja, pa čak i za vrijeme tmurnih prvih mjeseci u godini, ova je uvijek poželjna gastro destinacija nepresušan izvor novih okusa i doživljaja. Ovaj put smo se uputili u središnju Istru, tik uz rijeku Mirnu.
Na cesti između Buzeta i Motovuna, nalazi se restoran Old River. Pošto nas uvijek zločesta navigacija vodi preko autoceste, nekako smo propustili do sad posjetiti ovaj restoran. Tu je svoj san ostvario jedan od najpoznatijih ugostitelja u Istri, gospodin Mladen Vivoda.
Nakon puno godina provedenih u ugostiteljstvu, poželio je restoran s izvrsnom i iskrenom hranom u kojem će se svi osjećati kao doma, dok je on kao rođeni ugostitelj, uvijek bio tu za sve svoje goste. Nažalost, iznenada je preminuo, a njegov je san nastavila ostvarivati njegova kći Meri.
Old River je predivno zdanje uz rijeku, a osim unutrašnjosti restorana kojoj je posvećeno puno pažnje, tu je i velika terasa koja je ispunjena do zadnjeg mjesta u toplijim danima. U ovom ćete se restoranu zaista od prvog trena osjećati kao doma. Ugodno osoblje, ambijent za poželjeti, a onda dolazi i hrana.
Mirisalo nam je s vrata i jedva smo čekali zagnjuriti glave u tanjure. Krenuli smo s platom Istarski pjat. Sirevi iz žminjske mljekare Latus su nam itekako poznati i drago nam je da smo ih i ovdje imali priliku opet kušati i uvjeriti se da nisu izgubili na kvaliteti.
No ipak je zvijezda ovog pjata bio istarski pršut. Nije nam vlasnica otkrili čiji je, no potvrdila je da su svi proizvodi lokalnog podrijetla. Pršut je bio fantastičan i mogu si zamisliti da svaki dan započnem sa šnitom baš ovog mesa.
Nisu tu puno zaostajale ni istarske kobasice pa ni panceta, no pršut je ukrao svu našu pažnju dok smo toćali i kruh koji sami peku od brašna s mlina u Vižinadi u njihovo domaće maslinovo ulje. Ako se po jutru dan poznaje, onda je ova plata bila ono što je garantiralo odličan nastavak večere.
Meni ovog restorana je bogat, ali ne ide previše u širinu što nam je uvijek veliko veselje. Znak je to da se restoran drži sezonske ponude i cijeni više kvalitetu nego kvantitetu. Nismo mogli baš sve isprobati, ali smo se odlučili za nekoliko jela s menija koji su privukli našu pažnju.
Stupani turkinj – stupani bijeli kukuruz u bogatoj maneštri sa suhim mesom je jelo po koje ćemo se obavezno vratiti. U njemu se osjetila sva toplina ovog mjesta, ali i iskustvo kuharice iza njega. Gospođa Palmira je u restoranu Old River zadužena za tradicionalna jela i vjerujem da je čuvaju kao kap vode na dlanu jer se zbog ovakvih jednostavnih jela koja pričaju priču, čovjek rado vraća.
Još omađijana ovom maneštrom i divnim pršutom, isprobala sam i raviole s bijelim tartufom. Skeptična i s unaprijed pripremljenim govorom o tome kako baš i ne ljubim tartufe, zapravo sam se iskreno iznenadila.
Okus tartufa nije bio neizdrživo intenzivan, nije bilo onog karakterističnog mirisa koji mi inače ubije sve u nosu, već nježan zemljani okus koji je itekako prijao uz savršeno kuhane raviole. Vrlo nježno jelo koje bih bez problema svakome preporučila, čak i onima koji, poput mene, ne ljube previše tartufe.
Ne možemo u Istru bez boškarina, a osim klasičnih gulaša i šuga, ovdje se poslužuje i tradicionalni capello del prete - u prijevodu svećenikov šešir. Leđni je to dio ove istarske životinje poslužen u bogatom umaku od terana te s palentom od bijelog kukuruza. Meso nabavljaju, naravno, u AZRRI-ju, a meso simentalki za steakove odležavaju kod svog mesara.
Nismo propustili isprobati i jedan steak, a odluka je pala na 30 dana odležanu fiorentinu. Savršeno pečeno, sočno, uz mnogo povrća s roštilja, ali i domaći prženi krumpir, bio je ovo odličan kraj slanog dijela večere dok je naš mješanac kasnije još dugo uživao u kosti koju je svojim krasnim očima užicao.
Vino kuće je malvazija Novacco iz Fernetića u kojoj smo uživali tijekom prvog dijela večere, a kasnije smo se prebacili na kupažu Santa Elena Ipša 2018. koja je idealno pratila mesni dio. Vinska karta se drži Istre, odnosno dvadesetak vina Benvenutija, Ipše, Tomaza, Frankovića, Claija, Piquentuma i Agrolagune.
Već siti od svih divota prije deserta, ipak se nismo mogli odlučiti samo za jedan kolač jer i to rade sami, pa smo isprobali sve četiri koja su taj čas bila dostupna. Torta od maka je bila naprosto predivno iznenađenje (probala sam nažicati i recept) dok su i crostata s jabukama, tart od limuna i čokoladna torta bili i više nego odlični.
Mogu si zamisliti jedan izlet u Istru na maneštru, pršut i desert. Fantastično! Čak nas je i muškat bijeli 2021. vinarije Černeka uz desert razveselio.
Psi su dobrodošli i u restoranu i u dvije sobe uz njega u kojima možete prespavati, a Istra vas čeka raširenih ruku. Old River radi cijelu godinu, od 12-24, a idealan je i za poslovne evente i team buildinge, privatne proslave i romantične večere, izletnike i sve ljude dobre volje.
Rado će vam u suradnji s njihovim partnerima Destilerijom Aura, Karlić tartufima, Vinarijom Ipša i Tomaz, organizirati nezaboravne doživljaje zbog kojih ćete svim srcem zavoljeti Istru, ako već niste.