Kovač čarda - mjesto gdje se ništa ne baca
"Gledajući iz današnje perspektive, 39 restorana, koliko ih je tada bilo samo u Dardi, djeluju kao čista znanstvena fantastika. Evo vam Lug, veliko je selo, a nijedna pa ni najmanja birtija. Isto je i u Branjini, Kamencu... Sve vam je to posljedica kronične besparice", priča Arpad.
Za svoju ugostiteljsku priču Arpad, pak, ne brine, jer je siguran u originalnost svoje ponude. Čak i u nazivu čarde je originalan i tek rijetki znaju što znači "Kovač" u imenu "Kovač čarda".
"Kad sam 1. srpnja 1991. godine prvi put ulazio u ovaj objekt, posudio sam novac za najam od svojeg šogora, koji je tada radio u Njemačkoj. Moj šogor se zove Šandor Kovač i upravo u znak poštovanja prema njemu, zbog toga što mi je u najtežem trenutku pomogao i financirao me u unajmljivanju lokala, čardu sam nazvao Kovač čarda", pojašnjava.
"Ovaj ubrzani život je mnogo toga promijenio, čarde su prestale funkcionirati, jer je suvremenim putnicima sve manje bilo potrebno zaustavljati se na odmorištima. A čarde su oduvijek bile odmorišta. Za Kovač čardu, koja se prije zvala "Ilonka čarda", znalo se da su se u njoj Cigani iz Zmajevca rađali i umirali. Ne znam je li se ikad tamo moglo ući, a da netko unutra nije svirao cimbalo ili violinu. U posljednje vrijeme čarde su izgubile nekadašnji značaj cestovnih svratišta i uglavnom su skoncentrirane uz Dunav. No, mi smo i po tome specifični, jer Kovač čarda je, valjda, jedina čarda na ovim prostorima koja nije na vodi", priča Arpad.
Iz vremena kad je prvi put pokušao voditi Kovač čardu, Arpad nikad neće zaboraviti najezdu komaraca koji su tada pili krv u neizmjernim količinama. Arpad je iz svojih ribljih paprikaša morao, tvrdi, naknadno cjediljkom vaditi komarce koji su se u rojevima zalijetali i utapali u kotlićima. Već tada je bio odlučio da će, čim mu se ukaže prilika, napustiti kuhanje fiša na otvorenoj vatri i prebaciti se na kuhanje u kuhinji. To je napravio tek prošle godine i 12 plinskih plamenika su razlog zašto su njegovi kotlići u kojima gostima donosi, primjerice, jedinstveni fiš od ribljih glava, tako besprijekorno čisti, bez one uobičajene čađe.
"Kad čujete sva ta jela na bazi ribljih glava ili iznutrica, onda ćete me razumjeti da je moja životna filozofija – ništa ne bacati." Svoje najpoznatije jelo, čvarke od šarana, Arpad je osmislio sa svojim pokojnim prijateljem i velikim ugostiteljom Gezom Gudlinom iz osječke Slavonske kuće.
"Ma, Geza je bio u mnogim stvarima originalan i ne znam tko nije čuo za njegove kobasice od ribe. Često smo se družili i jednu večer sam odlučio da i ja nešto izmislim. Palo mi je na pamet napraviti čvarke od šarana, na čemu mi je i Geza čestitao", govori.
Čak 13 puta je sudjelovao na međunarodnim natjecanjima u kuhanju paprikaša u mađarskom mjestu Kalocsa, a od tamo se redovito vraćao s odličjima, ali i s titulom – majstor okusa! Jednom su ga uvrstili u ocjenjivački sud mađarskog nacionalnog natjecanja. U Hrvatskoj je dva puta osvajao titulu državnog prvaka. Bivši predsjednik Stjepan Mesić ne vadi glavu iz njegova kotlića dok barem tri puta ne zagrabi porciju ribljeg paprikaša.
Specijaliteti Kovač čarde:
Riblji čvarci od šarana
Perkelt od riblje obrazine