Iako se vrlo često može naći na obroncima zagorskih brega, graševina do sada nije bilježila veće uspjehe ili plijenila osobitu pažnju. Uostalom, i mikroklimatski uvjeti se prilično razlikuju od onih u prirodnom habitatu graševine – Slavoniji i Srijemu. Stoga ne treba niti čuditi nešto drugačiji, uvjetno rečeno netipični i originalni potpis kušane Graševine.
Nažalost, ne mogu se pohvaliti detaljnim poznavanjem asortimana vinarije, ali ono malo što sam kušao (Chardonnay 2012 i Cabernet Sauvignon 2009) daje poticaj za sustavnije istraživanje zagorskih brega, jer nešto hladnija klima svakako ostavlja određeni potpis svježine, koja pojedinim sortama itekako odgovara. Već samo porijeklo vina dovoljno je da privuče pažnju znatiželjnih, što je dodatno naglašeno neuobičajenom bojom mlade Graševine - s jedne strane očekivano zlatno-žute, dok se s druge strane kroz bakrene odsjaje oslikava određena dubina primjetna sustavnijim zagledavanjem u površinu tekućine.
Miris graševine je atipičan, obilježen s pomalo neutralnim aromama koje ipak traže nešto vremena za pokazivanje kada se pojavljuje obilje povrtnih mirisa ravnomjerno izmiješanih s livadno-cvjetnom svježinom. U ustima i nepcu javlja se dobrodošla zrela voćna komponenta koja je dodatno istaknuta zbog nižih, ali u ovom stadiju razvoja sasvim dovoljnih kiselina, potičući svakim gutljajem dodatno razvijanje okusa. Alkoholi su djelomično zaslužni za mekšu teksturu, no jednako su prizemljeni tako da prepuštaju nepcu užitak u čistom, nenametljivom vinskom doživljaju. Zelenkasta jabuka u završetku i slast koja se zadržava od početka gutljaja, pronašli su svoj suživot nudeći šire zadovoljstvo potrošačima.