Meso kokoši i pijetla ili kopuna, oduvijek je bilo posebno cijenjeno, a s vremenom i globalnih uzgojem pilića, potisnuto je u drugi plan. No, kokoši i kopuni se i danas mogu pronaći u domaćem uzgoju.
Kao i pile, mlada kokoš, teška do kilograma, može se pripremiti kao pečenka. Od njenog bijelog mesa mogu se raditi kotleti, a od ostalog mesa paprikaš. U našim krajevima poznati je žgvacet od domaće kokoši. Od starije kokoši radi se juha; a pijetao se najčešće peče.
Specijalitet zagorske kuhinje je pijetao s orasima, a u Dalmaciji 'pivac ispod peke.' Kokoš i pijetao mogu se i pirjati. Klasik francuske kuhinje je 'Coq au vin', pirjani pijetao u crnom vinu. Nekoć su ovo jelo po običaju pripremali seljaci sa starim pijetlom što je zahtjevalo dugo kuhanje, a postao je poznat zahvaljujući poznatoj američkoj kuharici Juliji Child, koja je popularizirala francusku kuhinju. Stari pijetao nije preporučljiv za kuhanje zbog dugog kuhanja i često tvrdog mesa, dok se od mladih pijetlova može spravljati sve što i od pilića.
Kao i pile, mladu kokoš je najbolje prije pečenja posoliti, namazati uljem, staviti u dublju posudu i uliti malo vode. Poklopite je, te pirjajte ili pecite u dobro zagrijanoj pećnici, prelijevajući povremeno sokom od pečenja. Vrijeme pečenja ovisi o težini, pa je tako za kilogram mlade kokoši ili pijetla, potrebno nešto manje od jednog sata pečenja. Kako bi meso kokoši ili pijetla bilo mekše, može se izrezati na komade i marinirati. U marinadi pripremljenog od mrkve, klinčića, luka, peršina, lovorovog lista, cimeta u prahu, mušaktnog oraščića i vina, čuvajte ga najmanje dva sata prije pripreme.
Posebno cijenjena u kulinarstvu je biserka, kokoš porijeklom iz Afrike. Meso mlade biserke vrlo je meko i okusom slično mesu fazana, posebno ako se priprema kao divljač. Starija biserka treba odležati dva do tri dana kako bi joj meso omekšalo.
Juha od peradi s tjesteninom i povrćem
Kokoš u pikantnom piri-piri umaku
