Šinjorina Sandra dugo godina radila je kao novinarka sa sjedištem u Zagrebu, da bi se, kako kaže, vratila seoskim korijenima u Zadru. Sa suprugom se vratila u kuću svojih roditelja u Poljicima kraj Zadra i oformila malo obiteljsko gospodarstvo koje se bavi proizvodnjom pekmeza od smokve. Šinjorina smokva, proizvod je para Babac-Damjanić koji nastaje od svježe ubranih smokava iz njihovog smokovika. Kako ne bi još dugo bila usamljena, njihovoj Šinjorini uskoro će se pridružiti Šinjorina Maruška i Šinjorina Dunja od maraske i dunje. Sa Sandrom smo razgovarali o Festivalu smokava, njezinim šinjorinama i podređenom položaju smokve.
Kako ste se odlučili na napuštanje novinarskog posla, povratak u rodni Zadar i uzgajanje smokve?
S rođenjem prvog djeteta, promjenio mi se život. Više nisam mogla podnositi zahtjevno radno vrijeme na HTV-u, a suprug je radio kao turistički vodič te smo oboje odlučili vratiti se u kuću u Poljici pokraj Zadra. Dugo sam se mislila što bi radila te mi se smokva doslovno nametnula dok sam gledala stablo ispred kuće. Informirali smo se, uzgojili nekoliko stabala, napravili pekmez kojim smo bili oduševljeni. Malo po malo, krenuli smo s proizvodnjom Šinjorine smokve kao našeg prvog proizvoda i počeli se "probijati" na domaće i strano tržište.
Po čemu je vaš pekmez poseban i kako ga proizvodite?
Šinjorina smokva sadrži 100% smokve bez ikakvih dodataka. Usporedbe radi, pogledajte deklaracije drugih sličnih proizvoda. Mene je primjerice iznenadio jedan poznati talijanski proizvođač koji je kao zaslađivač koristio 49% rižine sladi. Nema potrebe za tim jer je smokva sama po sebi slatka, bez obzira što se radi sa svježom smokvom koja ima i do tri puta manji udio šećera od sušene. Svaka naša teglica pekmeza je unikatna, ovisno o vrsti smokve koja je zastupljena, a najdominatnija je zamorčica, ujedno i naša najbolja sorta.
Koliko Šinjorine godišnje proizvedete i gdje se vaš pekmez može kupiti?
Proizvodnja ovisi o urodu smokve. Prošla je godina bila jako loša pa smo imali extra limited edition što gledam i kao komparativnu prednost u odnosu na druge proizvođače. Šinjorina je ekološki proizvod, suvenir i delikatesa čija proizvodnja iz godine u godinu raste. Ove smo godine proizveli oko sedam tisuća staklenki, već dvije godine izvozimo u Švedsku, krenulo je i s Londonom, a na putu smo da se prodaje i u Austriji. U Hrvatskoj se može kupiti u probranim trgovinama delikatesnog tipa ili suvenirnicama.
Organizatorica ste Festivala smokava. Koja je uloga Šinjorine u Festivalu?
Prvotna ideja bila je promovirati Šinjorinu smokvu kroz manifestaciju koja je nosila naziv Tjedan smokava, a potom smo promijenili naziv u Festival smokava. Kroz festival promoviramo smokvu od prerađivačkog do gastro segmenta preko agrarnog do umjetničkog što se vidjelo na prošlogodišnjem festivalu kroz fotografiju ili ove godine kroz modnu kolekciju Dijane Roić na temu "Šinjorine smokve".
Što mislite o poziciji smokve u Hrvatskoj, je li na neki način zanemarena u kuhinji i kako to promijeniti?
Smokvin podređen status mijenjamo kroz naš pekmez i Festival smokava. Stvari se ne mogu promijeniti preko noći jer je to jedan dugotrajan proces od kojega ćemo vjerojatno mi sami, najmanje profitirati. S druge strane, biti pionir u nekom poslu zahtjeva viziju i trud, puno rada, financijskih ulaganja, ali i pogrešaka.
Sve više ljudi se odlučuje na sadnju smokvi koja se smatra unosnim poslom, pogotovo uz EU potpore. Kako ste vi krenuli u ovaj posao i što biste savjetovali ljudima koji se odluče na to?
Ako ljudi misle da je rad sa smokvama brza zarada i uspjeh preko noći uz malo rada - varaju se. Predrasuda je da oko smokve nema puno posla, da je otporna na sušu i na sve vrste štetočina. Bavljenje plantažnim uzgojem smokava zahtjevna je priča kod koje postoje i faktori na koje ne možete utjecati. Uzgoj smokve bih nazvala kontinuiranim radom cijele godine s neizvjesnim ishodom.
