Kako su se bivši nogometaš i pjesnikinja našli u vinskom svijetu? Saša i Magdalena Senjković uvučeni su u stvaranje obiteljskog vinskog carstva na bračkom kamenjaru. Za sebe kažu kako su dvije krajnosti, a jedna cjelina koja je istraživanjem i pažljivim njegovanjem svakog hektra postigla da se o njihovim vinima priča samo u superlativima.
Brojni vinski blogeri svrstali su vina Senjković u najbolja hrvatska vina prošle godine, a o njihovom roseu Spoža izrečeni su hvalospjevi. Što misle o dalmatinskoj ponudi vina i koliki je potencijal bračkih vina? Kako su nastali Bosso, Bročka rič i Spoža? O svemu ovome i više o samim Senjkovićima pročitajte u razgovoru sa Sašom Senjkovićem koji nam je približio priču njihove bračke vinske utvrde.
Koja je priča vinarije Senjković?
Jednostavna priča o odluci koja je uslijedila nakon spoznaje da moja nogometna karijera ide putem koji mi je određen, a ne koji ja određujem. U tom momentu trebalo se spustiti na zemlju što smo doslovno napravili. Isprva se nismo zanosili, ni opterećivali "vinskim svijetom" pa čak ni razmišljali na takav način. Bio je to zanos u stvaranju vlastitog cilja. Zanosili smo se plodovima svoga rada, istraživali i išli korak po korak bez očekivanja, a onda nam se 2008. dogodilo naše "prvo ozbiljno vino" i tako smo uvučeni. Zanimljivo je kako se sa svakim danom sve više zaljubljujemo u taj svijet u kojem smo se našli i sa svakom otkrivenom dimenzijom, samo postajemo znatiželjniji i "gladniji". Kad danas gledamo na taj put, sretni smo što nismo preskakali korake i što nas opterećenost "vinskim svijetom" nije sputala na bilo koji način te što još uvijek učimo, diveći se i prvenstveno radeći.
Kako ste stvorili uvjete za vaša vina usred bračkog kamenjara?
Bez mog brata Larija i oca Tonča, ništa od ovoga ne bi postojalo. Što god smo napravili, napravili smo zajedno. Upravo smo se sada vratili iz vinograda gdje pripremamo tri hektra novog terena za sadnju vinograda u istom tom kamenjaru. Davne 2004. godine smo započeli širiti naslijeđeni "nonotov" vinograd koji se prostirao na dva hektra. Od tada smo zasadili osam hektara, ali smo prije toga morali izbušiti hridi koje vladaju tim područjem, nakon čega smo iste samljeli. Da bi napravili što bolju drenažu tla i uvjete za naš Plavac mali, premještali smo tlo s mikrolokaliteta na mikrolokalitet i slagali slojeve velikih kamenja, zemlje, mljevenog kamena... Ne želim biti naporan i dosadan, ali teško mi se oduprijeti strasti predočavanja što mi tu radimo.
U čemu vidite potencijal bračkih vina?
Potencijal bračkih vina nije iskorišten, a samim time i nedovoljno cijenjen. Izuzev vina Baković, dugo se na Braču nije događalo ništa pozitivno, ni zanimljivo po tom pitanju. Zadnje vrijeme se događaju pomaci što mi je jako drago iz više aspekata. Tu je danas jedna mala lepeza različitih vinara i vinarija, ali podjednako zanimljivih koncepata. To je veoma važno za etabliranje Brača kao turističke eno-gastro destinacije što ide u prilog svima, usudim se reći i na razini Hrvatske.
U prodaji su vaša tri vina. Po čemu su Bosso, Bročka rič i Spoža posebni?
Teško mi je na taj način govoriti o vlastitom vinu jer preferiram da netko drugi to radi umjesto mene. Mogu jedino reći da su oni za mene svakako posebni jer su dio mene i plod našeg rada, pažnje i ljubavi. Spožu krasi ilustracija none, a Bročko Rič nam govori o bojama i aromama temperamenta ovog otoka koji izbija u svakom njegovom segmentu. Zasigurno su se djelići tih pomno složenih terena te mikrolokalitet na kojem se nalaze, odrazili u njihovu teroirreu pa ih i to izdvaja. Još bih naglasio kako naša vizija plavca malog donekle izlazi iz okvira budući da strogo kontroliramo prihode i berbu nastojeći zadržati živost i eleganciju, a ostaviti moderan pečat u jednom ozbiljnom Plavcu.
Spožu dosta vinopija ističe... Možete li izdvojiti jedno od vina na koje su ljudi najbolje reagirali?
Činjenica da nam je podrum prazan već više mjeseci govori za sebe. Svakako je Spoža iznimno prihvaćena na što smo veoma ponosni. No meni je teško izdvajati jedno, jer su svi u svojoj naravi veoma različiti i ništa manje prihvaćeni. Jedina stvar koju bih volio, a nažalost još nisam u mogućnosti, da crna vina zadržim nešto dulje u podrumu.
Što mislite o hrvatskoj vinskoj sceni i kakva je dalmatinska vinska ponuda?
Ne osjećam se mjerodavnim davati sudove vinskoj sceni jer sam na istoj jako kratko i moje iskustvo mi to ne dozvoljava. Mi još uvijek istražujemo i učimo od nje, a Hrvatska je toliko nevjerojatno raznolika i bogata da su njezini potencijali nepregledni. Često čujemo o lošoj komunikaciji među proizvođačima, u ovom slučaju vinarima, no moja dosadašnja iskustva rijetko idu u prilog tome. Rekao bih da je to više iznimka i eventualno izlika, nego pravilo. Što se tiče sorti, naravno da smo tu pomalo subjektivni, no i sasvim dovoljno objektivni da istaknemo Plavac mali i Pošip. Dakako da volimo i cijenimo sve hrvatske sorte, dobru Malvaziju, Graševinu, Crljenak, Vugavu, Grk i mišljenja smo da čak i one koje nisu osobitih karakteristika mogu dobro odigrati svoju ulogu ako im se ista dobro odredi. Što se vinara tiče, širok je krug divnih ljudi čija vina volimo, od kojih učimo i s kojima se rado družimo. Tu je vinar Trapan s kojima smo, osim vinom, vezani i generacijski. Dalje bih istaknuo Alena Bibicha koji svojim vinima, vizijom, gostoprimstvom i nevjerojatnom eno-gastro pričom, svakako diže scenu Dalmacije na jednu drugu dimenziju. Još su tu Ivica Matošević, Hrvoje Baković, Andro Tomić, Krauthaker, Marija Mrgudić i brojni drugi. Od kad smo se upoznali s emocijom prema vinu koje stvaraš još se više divimo svakom tuđem, a posebice strastima iz kojih proizlaze.
Kakvi su vam planovi za budućnost?
Trenutačno smo okupirani planom sadnje na ova nova tri hektra. Kako radimo sami, upiremo svi sve snage ne bi li bilo gotovo do proljeća. Dakle trenutno brojimo 35.000 trsova, a po novoj sadnji trebali bi brojati 60.000 od kojih će oko 10.000 trsova biti Pošipa o čemu razmišljamo već neko vrijeme. Naime imali smo želju upotpuniti našu lepezu jednim lijepim bijelim vinom i dugo se dvoumili, istraživali i na kraju se, sasvim logično, odlučili za Pošip. Tu stajem s planiranjima, jer sve nakon toga ide u maštanja, u čemu sam pomalo nespretan, no zato imam pjesnikinju kraj sebe.
