Kada sam prvi put čula da se u Zagrebu otvara prva prava "craft" pekarnica, mom oduševljenju nije bilo kraja. Ima li bolje od dobrog, toplog kruha s malo maslaca uz toplu šalicu čaja? Ima, ali takvi su doživljaji zbilja rijetki.
Kruh, tako bazičan u svom postojanju, nešto je na što se ne obraća puno pažnje. Kupuje se onako, usput, kad ideš s posla ili fakulteta, bez previše razmišljanja. Najčešće je to onaj najjeftiniji bijeli, iz lokalne pekarnice, u koji je uloženo malo truda jer od njega, ironično – nema previše kruha.
Čast iznimkama, naravno. Posve je logično da je svijet prepun različitosti, pa osim onih koje apsolutno ne zanima kruh kao takav, postoje i oni koji bi na njemu mogli živjeti. Za takve, dobar primjerak kod nas je zbilja teško pronaći. Upravo zato, kada se otvori ovakvo jedno mjesto, takvi među nama potpuno izgube razum i jedva čekaju priliku da zakorače u taj pravi mali krušni raj koji je sada zbilja nadohvat ruke.
Korica, nova artisan pekarnica u zagrebačkoj Preradovićevoj ulici, sasvim je suprotno od svega što predstavlja klasična kvartovska pekarnica. Korica je jedan divan, minimalistički prostor s istim takvim stolovima i stolicama, kreativnim uređenjem i – dušom. Za neke možda pomalo hladno mjesto, za mene jedno posve novo shvaćanje pekarnice. Simpatični djelatnici i skromna, ali iznad svega kvalitetna ponuda ove nove zagrebačke atrakcije za ljubitelje dobre hrane nešto je što se jednostavno mora doživjeti.
Nakon početnog oduševljenja, došao je red da se isprobaju sva ta peciva i kruh koji privlače već na prvi pogled. Prvi je na red došao kruh s domaćim starterom, a prva asocijacija bila je – pa ovi majstori u Korici su napravili kruh mekan kao oblak s najhrskavijom koricom. Tekstura prepuna divnih rupica koje vode u neki sasvim novi krušni svijet. Namažite na takav topli kruh tek mrvicu kvalitetnog maslaca i dobili ste jednostavnost u najboljem obliku. Zbilja, bez pretjerivanja.
Baguette koji nude vrlo je sličan kruhu i oduševljava na istoj razini. Nešto hrskavije i oštrije korice, što je uvijek plus, i meke unutrašnjosti predstavlja toliko lijepih životnih doživljaja koji uživanje u, za neke, tako banalnoj stvari kao što je kruh vode na sasvim novu razinu.
Kada sam se napokon uspjela odvojiti od kruha, na red su došla slatka mala remek djela, kolač s limunom i makom, brioche i kroasan s bademima. Otkud početi? Kombinaciju limuna i maka predstavlja spužvasti, meki biskvit, taman sladak da popravi hladan zimski dan. Idealan je uz šalicu tople kave na kraju radnog dana, da opusti i zagolica maštu. Sočan, vlažan, s točno pravom dozom maka i kiseline iz limuna. Ako ste ikad kod kuće pripremali ovaj kolač i bili neizmjerno zadovoljni onime što ste postigli, znat ćete o čemu pričam.
Brioche i kroasan nešto su što se najprije jede u Francuskoj, a onda se svaki drugi primjerak tih slatkih zalogaja pokušava usporediti s isprobanim. Francusku nisam posjetila, no prema riječima onih koji jesu, ova su peciva vrlo blizu doživljaju uživanja u francuskim primjercima ispod Eiffelovog tornja. Brioche toliko mekan, dovoljno sočan da se topi u ustima, a uz kakav domaći džem predstavlja ono što bih mogla nazvati savršenim, bezbrižnim doručkom vikendom ujutro.
I na kraju ono najbolje. Kroasan s bademima. Pokušavam pronaći riječi kojima bih opisala divan spoj lisnate teksture iz koje svakim zalogajem izlazi novi nalet punog okusa maslaca, kreme od badema i hrskave korice. Takvo što ne možete doživjeti niti na jednom drugom mjestu. Zaboravite kroasane iz klasičnih pekara, od sada ih želite kupovati samo u Korici. Omjer punjenja i tijesta odlično je pogođen, idealno raspoređen po čitavom kroasanu pa tako svakim novim zalogajem, od početka do kraja, možete uživati u onome što se zaista može nazvati pravim kroasanom od badema.
Osim za van, kao u klasičnoj pekari, u pecivima iz Korice možete uživati i u već prije spomenutom, jednostavnom i ugodnom interijeru. Odlučite li pak peciva ipak ponijeti kući, pripremite se na iznenađenje. Naime, Korica svaku svoju papirnatu vrećicu naplaćuje. Iako je i sama predstavljena kao mjesto u koje se dolazi uživati, što podrazumijeva ostavljanje pozamašne svote novaca, u Korici vjerojatno smatraju da to uključuje i dodatne dvije i pola kune za običnu bijelu vrećicu. Iako se s ovom politikom ne slažem, činjenica da ste si upravo priuštili sve to, na putu do doma, s punom vrećicom divnih proizvoda natjerat će vas da se barem na trenutak osjećate zadovoljno i dovoljni sami sa sobom. I svojim pecivima, naravno.
Vjerujem kako sumiranje Koričinog krušnog raja i nije prijeko potrebno, sve je rečeno. Zaželite li se ikada istinski uživati u vrhunskim pekarskim proizvodima, samo je jedno mjesto koje morate posjetiti. Sve ostalo ostaju tek blijede kopije onoga što bi kvalitetno pekarstvo u svojoj cjelini trebalo predstavljati. Bravo Korica!
