Jedno poslijepodne u Budimpešti, ili bilo kojem gradu, možda i ne znači puno, no kada imaš dobre izvore koji razumiju potrebe jednog gurmana, potraga za najfinijim mađarskim specijalitetima u pet sati i ne čini se kao nemoguća misija.
Na putovanje smo krenuli s ogromnim popisom mjesta koje naprosto moramo posjetiti, no kao i obično, život je bio nemilosrdan čak i prema nama skromnijim gurmanima kojima je highlight putovanja tanjur dobre lokalne hrane, pa ih na kraju nismo uspjeli obići baš sve, čak niti većinu. Ipak, od susjeda nismo otišli gladni te smo tako isprobali najjače mađarske specijalitete - gulaš, paprikaš, kürtőskalács i genijalno Tokaji vino.
Mađarska je zemlja paprike, ljute hrane, slatkih vina i jednostavnih street food slastica. Unatoč ljubavi prema ljutim tanjurima, kako sam otkrila na ovom putovanju, poštuju ukuse turista, pa gulaše i paprikaše ne začinjavaju u prevelikoj mjeri, već uz tanjure na stolu poslužuju i posudice s paprikom, kako bi svaki gost po svom ukusu mogao doraditi jelo.
Nakon gladnog jutra u autobusu, uletjeli smo u prvi tradicionalni restoran u blizini ulice Vaci koji se, očekivano, pokazao poprilično lošim izborom. Umaci u gulašu i paprikašu bili su gusti i na prvi pogled odavali dojam da je riječ o zbilja slasnim jelima, no već prvi zalogaj otkrio je tužnu stranu ugostiteljstva na kakvu nerijetko nailazimo i na domaćem terenu.
Nezačinjena jela shvatili smo kao dio poštivanja ukusa baš svakog gosta, doradili jela i uživali koliko smo mogli. Njoki koji se nalaze na meniju zapravo su tjestenina nalik špeclama, nešto sitnija i laganija. Najbolji dio prvih tanjura svakako je bilo meso koje se već na dodir odvajalo od kosti, pa smo na kraju ipak počistili tanjure i bacili se na ispijanje mađarskog piva Soproni. Nećemo ga pamtiti kao nekakav poseban užitak kojem bismo se rado vratili, no topli dan u Budimpešti i prvotno razočarenje mađarskom hranom, hladno pivo svakako je učinilo podnošljivijim.
Ne tragate li za tradicionalnom hranom poput nas, centar Budimpešte definitivno će vas oduševiti. Pregršt restorana svjetskih kuhinja svakako su plus mađarske metropole. Lutajući ulicama tako smo naišli na libanonske, kineske i tajlandske restorane, a posebnu pažnju privukao nam je Hummus Bar u koji smo se, u nedostatku vremena, uspjeli tek naviriti. Od onog što smo uspjeli uhvatiti okom, bilo je tu falafela, salata i različite verzije nezaobilaznog humusa koje pri idućem posjetu svakako želimo isprobati.
U blizini Hummus Bara nalazi se i Bubble Bar koji poslužuje donedavno super popularni bubble tea. Isprobali smo onaj s okusom manga i zelenog čaja i poprilično se dobro zabavili pucketanjem slatkih mjehurića. Iako iskustvo ne bismo ponovili, ovaj slatki napitak svakako je zanimljiv te bi se posebice mogao svidjeti najmlađima.
Od mađarskih specijaliteta isprobali smo i kürtőskalács, mađarsko pecivo uvaljano u cimet i vaniliju. Upute naših mađarskih izvora upućivale su na Molnarov kürtőskalács u ulici Vaci i nisu nas prevarile. Dok gledate kako se ovo toplo, meko pecivo peče, preostaje vam vrijeme za odabir posipa, a birati možete između cimeta, čokolade, vanilin šećera i punjenja sa sladoledom. Hrskav i sladak, kürtőskalács je zapravo inačica češkog Trdelnika te diljem Budimpešte postoje različiti štandovi koji ih pune Nutellom, preljevima i sladoledom.
Uz sve to, čaša Tokaji vina na idealan će način zaokružiti dan u Mađarskoj. Prodaju ga u gotovo svakoj trgovini, a ovo slatko vino posebice će oduševiti ljubitelje muškata i sličnih, slatkastih i laganijih vina. Cijene se kreću od 50 kuna, pa u slučaju da svojim najdražim gurmanima želite donijeti kakav gastronomski poklon, Tokaji će svakako biti savršen odabir. Naša boca već čeka kakvu posebnu priliku.
