Repa je povrtnica koja se u Europi i Aziji kultivira već 4 tisuće godina. Prije dolaska krumpira činila je okosnicu prehrane u Europi, no danas za nju možemo reći da je marginalizirana. Predodređena je kao hrana za stoku, dok se na našim tanjurima nalazi isključivo ukiseljena i u svega par jela od graha i suhog mesa. No, repa može biti puno više od toga.
Zimska namirnica iz porodice kupusnjača
Repa raste u područjima s hladnijom klimom, a cijela biljka sastoji se od okruglastog korijena bijele ili zelenkaste boje čija površina izložena suncu može postati i ljubičasta. Uz korijen, repa sadrži i stabljiku sa 8 do 12 malih zelenih listova koji su također jestivi. Latinski naziv repe glasi Brassica rapa, što znači da pripada porodici kupusnjača i odlikuje se sumporastom aromom karakterističnom za tu skupinu. Sezona repe je jesensko-zimska, dakle, najbolja je u rujnu, listopadu i prosincu, a ljeti je nema.
Mlada repa manjih dimenzija, može se jesti poput rotkvica – sirova u salatama u kombinaciji s drugim povrćem. Veću repu je potrebno kuhati dok ne omekša, no paziti da se ne prekuha jer će tada prevladati sumporasti miris i okus poput prekuhanog kelja te će tekstura postati gnjecava. Lišće repe se pak može pripremati poput špinata. Jedna srednje velika repa sadrži oko 34 kalorije, a 90% njezine težine čini voda. Izvor je vitamina C te glukozinolata – spojeva sa sumporom zaslužnih za gorkasti okus i čiji se visoki unos u prehrani u određenim epidemiološkim istraživanjima dovodi u vezu s nižim rizikom od karcinoma.
Kako je pripremiti
Osim što ju možemo koristiti u salatama, svježu ili ukiseljenu, možemo ju kuhati u juhi i dodavati različitim složencima. Repu možemo pripremiti kao prilog mesu ili drugom glavnom jelu, primjerice pirjanu repu pripremamo na način da ju ogulimo i narežemo na kockice. Zatim na ulju ili maslacu dodamo malo šećera i brašna, i pustimo da porumeni te dodamo repu, posolimo ju i podlijemo temeljcem i pirjamo dok ne omekša. Evo još nekoliko ideja za pripremu repe:
