Superhrana: purpurna bobica južne Amerike - piše dr. sc. Ignac Kulier
Purpurna bobica južne Amerike ili preciznije Amazone, inače plod jedne vrste palme (drvo života) napravila je krupni poremećaj u proizvodnji sokova osobito na tržištima južne Kalifornije i preko noći postala je bestseler. Acai fruit ili 'Amazon plumberry' (Euterpe oleracea) pravo je skladište dragocjenih zaštitnih tvari pa ako nekoj namirnici možemo dati naziv "superhrana" onda je to upravo ta bobica. Trebalo je 100 godina da bi ovaj drevni ljekoviti napitak amazonskih indijanaca ušao u fokus znanstvenika i našao svoju potvrdu na tržištu. Radi se o sadržaju zaštitnih tvari, prije svega antocijana, fitosterola, jednostruko nezasićenih triglicerida (oleinske kiseline), minerala u tragovima, vlaknaste strukture i vitamina B.
Purpurna boja je postala popularna nakon otkrića da sve biljne boje (pigmenti) kao što su primjerice karoteni, antocijani, likopen imaju golemo zaštitno djelovanje protiv slobodnih radikala što znači da treba jesti sve obojeno voće i povrće. Što više obojeno - to bolje!
Pokret obojenih namirnica
Ali istini za volju valja reći da je tzv. pokret obojenih namirnica ('color movement') krenuo provokacijom globalnog karaktera koja se zove 'francuski paradoks'. Naime, zagasito crvena boja vina dobivena ekstrakcijom pokožice nekih sorti grožđa (shiraz, cabernet sauvignon) postala je simbolom zdravlja pa čak i ljekovitim sredstvom zbog kojeg Francuzi - tradicionalni sladokusci ne oboljevaju od srčanog i moždanog udara. Zatim slijede i ostale obojene namirnice kao što su borovnica i brusnica čija boja purpura zapravo predstavlja lijek premda nema službene potvrde zvaničnih zdravstvenih institucija. Međutim, nikako ne bi smjeli biti nepravedni ni prema mrkvi koja je još prije 100 godina bila najpopularnija narančasta boja a pretvorena u sok - dokaz zdravog načina prehrane. Oni koji su u tome pretjerivali, iskusili su i nezgodu koja se zove "žuta koža"
Sve od namirnica što je obojeno raznim nijansama od žute preko narančaste do plavičaste boje, zdravo je, a možemo bez grižnje savjesti konstatirati - u trendu je. Zbog toga je bobičasto voće u pravilu 2-3 puta skuplje od ostalog tracionalnog voća. Želite li biti zaštićeni prođite ispod duge i konzumirajte - obojeno. Nar zbog svoje plamene boje izgleda božanstveno sve dok visi u jadranskoj bašti. Ali kada ga treba konzumirati nastaje nezgoda koja se zove odvajanje bobica od grubog (gorkog) vlaknastog dijela. Upravo zbog toga nar je vrlo dugo bio nezahvalna industrijska sirovina za preradu u sokove. Sve do nedavno. Sada se prodaje u Kaliforniji s opaskom "može pomoći vašem srcu".
Pita od višanja (Cherry pie) ili brusnica preporučuje se zbog svog sadržaja antioksidansa, osušene bobice stavljaju se u kolače, umake i muesli, prave se izdašni kolači od mrkve a sok od nara glavni je hit. Pa ipak, hit hitova na kalifornijskom tržištu je acai, misteriozno bobičasti plod plavkasto-purpurne boje (Acai palm) iz dubine Amazonije i male državice Belize. Plod je sličan grožđu premda ima sasvim drukčiju strukturu i neobično visi u snopovima. Ono po čemu se razlikuje od grožđa je sadržaj oleinske kiseline koja je važna u metabolizmu jer regulira odnos HDL i LDL frakcije kolesterola. Zatim, razlikuje se po cijeni koja je vrlo visoka zbog ručne berbe i obrade.
Premda plodove Acai palme Amerikanci (i ostali svijet) doživljavaju kao nešto novo pa i senzacionalno, oni se odavno koriste kao svježe voće a u osušenom stanju kao začin među domorodačkim stanovništvom. Zbog toga što nakon branja vrlo brzo propada, mora se u roku od 24 sata preraditi u sok ili smrznuti odnosno osušiti na suncu. Kada se dobro osušene bobice acai pretvore u prah radi se o pravom "lijeku" koji pakiran u kapsule postiže zavidnu cijenu.
Plod Acai je jedan od svakako najbogatijih izvora flavonoida antocijana (crvenkasto-plavog pigmenta) koji ima najsnažniji antioksidacijski potencijal. Sličan je resveratrolu iz crnog vina, ali višestruko jači (ima ga 10-30 puta više od količine u vinu shiraz). Primarna djelatna tvar je cijanidin-3 glukozid koji je 3-5 puta snažniji od poznatog antioksidansa troloksa (analog vitamina E), zbog čega mu se pripisuju snažna antioksidativna i antiupalna svojstva osobito kod retinopatije i fibroznih čvorića u dojkama. Nadalje, smatra se izvrsnim sredstvom protiv radijacijske bolesti.
Tržišna budućnost Acai ploda
Glavni razlog zašto Acai plod ranije nije došao u civilizaciju jest njegovo brzo propadanje na visokim (tropskim) temperaturama. Upravo zbog toga se prerađuje u sokove u lokalnim malim tvornicama (punionicama)
Kako stižu rezultati prvih istraživanja tako mu raste cijena na tržištu. Tako su znanstvenici sveučilišta Floride utvrdili da osjetno usporava rast podivljalih stanica leukemije. A Institut za hranu i prehranu iz Bona potvrdio je golem antioksidacijski kapacitet protiv nekoliko vrsta slobodnih radikala koji se smatraju neposrednim povodom za nastanak tumoroznih tvorbi. Isti je Institut identificirao i 2 najaktivnije tvari iz skupine antocijana; cijanidin-3-glikozid i cijanidin-3 rutinozid koji čine samo 10% ukupnog potencijala ploda.
Za razliku od drugih prirodnih antioksidansa iz brokule, kelja, kupusa, rajčice itd, Acai plod pokazuje snažno protuupalno djelovanje što je za vrijeme u kojem živimo izvanredno važno. Budući da se sada antioksidacijski kapacitet pouzdano mjeri (ORAC test) nije teško uvidjeti da ekstrakt Acai boba značajno odskače od ostalog voća i povrća. Dnevne potrebe odrasle osobe za antioksidansima su 1,67 jedinica dnevno. Naravno, ljudi koji se prosječno hrane imaju taj antioksidacijski kapacitet znatno manji. Samo 1 gram osušenog acai ploda daje antioksidacijsku vrijednost 3,8 jedinica (ORAC test)
Na temelju vrlo uvjerljivih podataka ne znači da ćemo svi pohrliti u Amozonu ili Belize, ali sigurno ćemo dočekati dan kada će se pojaviti dodatak prehrani pod nazivom ACAI. A do tada će biti i drugih istraživanja manje poznatih plodova iz džungle.
Dr. sc. Ignac Kulier
ekskluzivno za Gastro.hr
