Zbog velikog sadržaja vode, i gotovo neutralnog okusa, pružaju toliko potrebno osvježenje ljeti. Konzumiraju se svježi, uglavnom u ljetnim mjesecima, ili konzervirani u svim godišnjim dobima.
Vjeruje se da krastavcu potječu iz sjeverne Azije gdje su uzgajaju preko 10 000 godina i otkuda su prenešeni u Indiju i ostatak Azije.
Krastavci su bili popularna namirnica još u antičkim civilizacijama Egipta, Grčke i Rima, čiji stanovnici su ih, osim u prehrambene svrhe, koristili zbog njihovog, kako su vjerovali, za zdravlje kože blagotvornog djelovanja.
«Kolijevka» kiselih krastavaca je Šanjolska, koja je prva, još u antička vremena, započela sa procesom konzerviranja krastavaca, a sve zbog hira rimskih careva koji su željeli krastavce isključivo iz mediteranskih zemalja.
Nutritivna vrijednost
Krastavci su većim dijelom sastavljeni od vode. U značajnijim količinama sadrže prehrambena vlakna; minerale silicij, kalij, magnezij te vitamin C i kafeinsku kiselinu. Ima izrazito nisku energetsku vrijednost.
Upravo, zahvaljujući nutritivnoj vrijednosti, posebice sadržaju silicija, vitamina C i kafeinske kisleine, danas možemo reći da su stanovnici antičkog Egipta, Rima i Grčke imali pravo kada su krastavac koristili u svrhu održavanja lijepe i zdrave kože.
Silicij igra važnu ulogu u održavanju vezivnog tkiva, uključujući mišiće, ligamente, hrskavicu, kosti i tetive te je važna komponenta u održavanju zdravlja kože, kose i noktiju. Vitamin C i kafeinska kiseline spriječavaju i zadržavanje vode, što objašnjava uporabu krastavaca i maski od krastavaca kod nastanka podočnjaka, opeklina i dermatitisa. S obzirom na sadžaj vode, krastavac predstavlja i prirodno hidratacijsko sredstvo, neophodno za održavanje sjaja kože.
Značajan sadržaj kalija, a potom i magnezija te prehrambenih vlakana, krastavac čini posebno vrijednom namirnicom u jelovniku osoba sa povišenim krvnim tlakom. Naime, prema rezultatima studije u kojoj su se ovisno o prehrani pratile promjene krvnog tlaka kod osoba sa hipertenzijom, prehrana koja je uključila namirnice bogate kalijem, magnezijem i prehrambenim vlaknima rezultirala je smanjenjem sistoločkog tlaka za 5,5 jedinica i dijastoličkog tlaka za 3,0 jedinica.
Odabir i skladištenje
S obzirom da su krastavci osjetljivi na temperaturu, poželjno je odabirati one koji su skladišteni u hladnjaku. Krastavci trebaju biti tvrdi, okruglih krajeva, svijeto do tamno zelene boje. Suhi i naborani krastavci nisu dobar odabir jer su izgubili veliki dio vode.
Krastavce treba čuvati u hladnjaku i konzumirani unutar nekoliko dana, najbolje unutar jednga do dva dana. Ukoliko ne pojedete cijeli krastavac tijekom jednoga obroka, ostatak stavite u plastičnu vrećicu tako da se ne suši.
Kako pripremiti kisele krastavce?
Sastojci:
- 5 kg krastavaca,
- 1,5 l octa (10%)
- 120 g šećera,
- 130 g soli,
- kopar (2 grančice)
Odaberite male, zdrave krastavce, dobro ih operite i isperite pod mlazom hladne vode.
Skuhajte 3 l vode s 1,5 l octa (10% octene kiseline) i vrućim prelijte krastavce. Neka ostanu u octu 3-4 sata. Krastavce izvadite iz octa i s koprom složite u staklenke. Ponovno prokuhajte ocat sa šećerom i soli, i vrućim zalijte krastavce u staklenkama. Na vrh stavite grančicu kopra da krastavci ne bi isplivali iz octa. Staklenke odmah zatvorite celofanom, pokrijte dekom i ostavite pokrivene 24 sata dok se ne ohlade, a drugi dan ih spremite u smočnicu na hladno mjesto.
I još nekoliko malih savjeta...
- Povrće mora biti zdravo i jedro.
- Povrće stavljamo u staklenke, koje najprije operemo i dezinficiramo, a zatvaramo celofanom dezinficiranim u alkoholu.
- Ne smiju se rabiti metalni poklopci za zatvaranje, kao i pocinčani lonci, bakrene i željezne žlice.
- Povrće se slaže u staklenke u redove s dosta prostora da kiselina prodre u svaki plod, ali tako da potpuno prekrije povrće.
- Povrće se ne smije presoliti, jer će postati smežurano i izgubiti boju.
- Bolje je i zdravije koristiti vinski ocat, ali se može koristiti i alkoholni.
- Ukiseljeno povrće treba odležati do uporabe najmanje 6 tjedana.
