Tradicijski i suvremeni jelovnici Karlovačke županije
Teško je u Europi, na tako malom prostoru, pronaći do te mjere izraženo preplitanje zapadne, srednje i južnoeuropske, ali i lokalne autohtone civilizacije i kulinarske baštine kao u današnjoj Karlovačkoj županiji.
Sasvim sigurno bilo bi više nego preuzetno tu kuhinju uspoređivati s kuhinjama velikih nacionalnih zajednica, no i njihovo isijavanje na plodnu raznoliku i tradicijsku kulinarsku podlogu čini od ovog prostora zasebnu gastro cjelinu, raznoliku koliko su raznolike i sve prirodne, povijesne i uljudbene, pa tako i gastronomske odrednice ovog prostora uklopljenih različitosti, u suvremenom turističkom i kulinarskom smislu podijeljenog na tri samosvojne cjeline - od pokupskih dijelova središnje Hrvatske, s Karlovcem i Dugom Resom u središtu i Ozljem na zapadu, sa svojim građanskim, ali i seoskim jelovnicima od jednostavnih prežganih juha, gustih juha od vrganja i mesnih juha, dugoreške žuljice, pohane peradi, pečenog i kuhanog mesa, koljenica, butova i prsa, tradicijskoga kunića u saftu s klinčićima.
Slijede ih jela od bogatog ribljeg fonda, ponajprije štuke, pa smuđa, soma i šarana, kaše od žitarica i variva od povrća ili grahorica, posebno gljiva, ponajprije visoko cijenjenih vrganja i lisički, domaćih rezanaca u maštovitim umacima, savijača, bazlamača, kuglofa i torti.Prvi temelji grada Karlovca položeni su 13. srpnja 1579. na Dan sv. Margarete. Legenda kaže da su ti temelji položeni na devet stotina turskih glava “koje su godinu ranije poginule pod Dubovcem u bitci u kojoj je krajiškim snagama zapovijedao već vremešni general Ivan Ferenberg, kojega će za zasluge habsburški nadvojvoda Karlo II. potaknuti da počne s gradnjom tvrdoga grada Karlovca i postaviti ga za prvog zapovjednika ove, kad već u svom prvom obliku bude dovršena, vrlo moćne karlovačke utvrde, prvoga renesansnoga grada - tvrđave nizinskog tipa.
U njoj se stao razvijati život, podjednako vojske i pridošlih stanovnika, pa je već za osamdesetak godina ovaj utvrđeni i šančevima i bastionima opkoljeni grad postao poprištem jednog važnog vjenčanja i dviju gozbi koje su ga pratile, što je obilježilo hrvatsku povijest. Kako je zapisao povjesničar Radoslav Lopašić, "bogati i slavni knez Petar Zrinski pozove od svih strana ugledne goste na dan 27. listopada 1641. u svoj ozaljski grad, da prisustvuju vjenčanju njegovom s duhovitom i krasnom Anom Katarinom, kćeri karlovačkoga generala Vuka Frankopana Tržačkog. Iza bogata objeda odvezu se svatovi, među kojima bijahu zastupnici vladara i Mletačke Republike, množina velmoža, plemića, građana, a pače vidjahu se i slobodnjaci i kmetovi u Karlovac, gdje je obavljeno svečano vjenčanje, a sjajna gostba u kući Frankopanovoj trajaše bez kraja i konca.“Povijest se pretapa u legendu, legende u bajke, bajke u mit i nikad ugašeni ritual iz kojeg je nastala kuhinja i tradicijski i suvremeni jelovnici ovih jedinstvenih prostora. Ovaj nadahnjujući tekst Veljka Barbieria samo je dio priče o gastronomiji Karlovačke županije. Kako biste u potpunosti doživjeli i upoznali gastronomiju karlovačkog kraja morat ćete posegnuti za Tradicijskom kuharicom Karlovačke županije, te počastiti svoje nepce specijalitetima koje pripremaju u restoranima koji njeguju tradiciju karlovačkog kraja. Budite naši dragi gosti!
Potražite nas na Facebooku!
