Nekad sredstvo plaćanja i 'hrana bogova', a danas omiljena slastica – čokolada 13. rujna obilježava svoj dan
Iako je Kristofor Kolumbo po povratku sa svog putovanja u Novi svijet donio i zrna kakaa, za njihovu je popularizaciju zaslužan španjolski istraživač i konkvistador Hernando Cortés. Kakao napitak postao je popularan nakon što su mu Španjolci dodali med i šećer od trske te izbacili papar. I tako je priča s čokoladom počela.
Prvi čokoladni proizvodi
Španjolci su više od jednog stoljeća uspješno čuvali tajnu o kakau kako bi zadržali monopol nad njegovom trgovinom, no zrna su ipak 1645. godine pronašla put van Iberijskog poluotoka kao dio miraza španjolske princeze Marije Terezije. Nakon što su se kakaa domogli Englezi i u napitak umjesto vode dodali mlijeko, čokolada je postala moderno piće diljem Europe.
Prvu tvornicu čokolade otvorio je François Louis Callier početkom 19. stoljeća u Švicarskoj, dok je Nizozemac Coenraad Van Houten zaslužan za proizvodnju čokoladnog praha zahvaljujući izumu tzv. dutching procesa, odnosno korištenju hidrauličnog pritiska.
Prve prešane čokoladne table, pastile i figure nastale su u Belgiji 1840. godine. Mliječnu čokoladu prvi je napravio Švicarac Daniel Peter of Vevy 1875. godine, a Jean Neuhaus prvi je početkom 20. stoljeća u Belgiji proizveo punjene praline.
Dorina
Impresivnih 112 godina Kraševe tradicije u proizvodnji čokolade
Prvi industrijski proizvođač čokolade u jugoistočnoj Europi bila je tvornica Union, koju su 1911. godine u Zagrebu podignuli Julije König sa znanjem i iskustvom u proizvodnji slastica i Slavoljub Deutsch s potrebnim kapitalom. Tvornica je ubrzo ponijela i laskavu titulu kraljevskog dvorskog dobavljača za kraljevski dvor u Beču i Budimu
Već 1920. godine proizvodio se i nougat iz kojeg se kasnije razvila slavna Bajadera. Tridesete godine 20. stoljeća obilježila je modernizacija proizvodnje čokolade i ulaganja u nove strojeve za proizvodnju bombona, a 1938. godine započela je proizvodnja tankih čokolada mase 15 grama, preteča današnjeg Životinjskog carstva. I danas su čokoladice Životinjsko carstvo jedne od najtanjih čokolada na svijetu.
Ujedinjenjem tvornica Union, Bizjak i ostalih manjih proizvođača nastaje Kraš, današnji lider na regionalnom konditorskom tržištu. Prva Kraš bonbonnièra otvorena je 1952. godine u zagrebačkoj Ilici 15, a 1954. godine nastaje kraljica među desertima Bajadera.
Dorina
Dorina – najpoznatija Kraševa čokolada
Krašev brend Dorina razvijen je 1996. godine objedinjavanjem svih Kraševih čokolada pod jedan zajednički naziv, a danas obuhvaća više od 20 primamljivih čokoladnih okusa. Nedavno je Dorina doživjela i redizajn te dobila suvremenije pakiranje, koje je osim naglaska na estetici usmjereno na bolje zadržavanje kvalitete čokolade.
Danas Kraš godišnje proizvodi oko 36 tisuća tona raznovrsnih slastica, i gotovo 9 tisuća tona kakao proizvoda.
Međunarodni dan čokolade Kraš slavi nudeći još više čokoterapije pa je svima koji dan ne mogu zamisliti bez kockice čokolade pripremio 20 posto popusta na sve Dorine u Kraš bonbonnièrama.
Dorina
O Krašu
Povijest Kraša započinje u Zagrebu, na temeljima tvornice za proizvodnju čokolada Union koja je osnovana 1911. godine kao prvi industrijski proizvođač čokolade u jugoistočnoj Europi. Dvanaest godina kasnije zagrebačko poduzeće Bizjak započelo je s proizvodnjom dvopeka, keksa i vafla, a 1950. godine te se dvije tvornice s još nekoliko manjih proizvođača ujedinjuju pod zajedničkim imenom antifašističkog borca i sindikalista Josipa Kraša.
Kraševa je povijest obilježena velikim uspjesima i prekretnicama, među kojima su i titula dobavljača kraljevskog dvora u Beču i Budimu 1913. godine te početak proizvodnje prvih bombona s crtom 1936. godine, najtanje čokolade na svijetu 1938. godine ili prve robne marke na ovim prostorima 1946. godine.
Danas je Kraš suvremena kompanija koja se uspješno prilagođava izazovima i zahtjevima tržišta, a svoje poslovanje temelji na najvišim standardima kvalitete, bogatstvu asortimana, prepoznatljivim brendovima i stoljetnoj tradiciji. U sklopu Kraš grupe posluje pet tvornica – tri u Zagrebu, jedna u Osijeku te Mira u Prijedoru, u kojima je zaposleno gotovo 2.000 radnika.
Više od polovice ukupne proizvodnje plasira na domaće tržište, dok ostatak izvozi na brojna inozemna tržišta, uključujući države u okruženju, Zapadnu Europu te prekomorska tržišta Australije, Kanade i Sjedinjenih Američkih Država, kao i pojedinih azijskih i afričkih zemalja.
