Hrvatska gastronomska scena doista ima primjerke zlata vrijedne, no ponekad se skrivaju kao vlati žita u polju kukolja, naročito na obali.
Naša prekrasna obala tako je često pakao za ljude kojima je dobar zalogaj prvi uvjet sretnog života. Prvi red do mora najčešće su nanizani restorani niske kvalitete, nulte tolerancije na kreativnost, plastičnih menija sa slikama hrane koja je sve samo ne apetitlih. I ok, već smo se navikli na igru skrivača po malim nerazvikanim i neosvijetljenim ulicama u potrazi za autohtonim jelima, svježim namirnicama i nezaboravnim okusima. Taj osjećaj privilegiranosti i zahvalnosti zadovoljnog nepca i napunjene duše ne može ništa nadomjestiti.
Ipak, čovjek je nekad umoran od lutanja, ograničen vremenom ili samo želi nakon duge zime piljiti u more i udisati ga punim plućima, a da mu u isto vrijeme doživljaj ne kvari miris pomfrita pečen na užeglom ulju. I tako najčešće dođe do kompromisa i razočarenja.
Ovoga puta, bili smo sretnije sudbine. Nasred rovinjske šetnice, tik uz more, otkrili smo ambijentalni restoran pun duha i fantastične kuhinje. Prostor datira iz 1889. godine i više od stotinu godina služio je kao podrum za vino. Lokalci su nam opisali izvorno izdanje i namjenu pa nismo mogli skriti oduševljenje kako je prilagođeno u ugodan restoran s podrumskim štihom. Ulaz je okrenut moru i idealan za ispijanje aperitiva u zalazak sunca.
Počelo je jako dobro uz ovakav zalazak i izvrstan Teranino minimalne slatkoće, a opet punog okusa koji je razbudio sva osjetila. Premjestili smo se u unutrašnjost restorana kako bi imali privatnost i u potpunosti se posvetili hrani te uživali u laganim zvucima benda koji je svirao. Imali smo osjećaj da nam se sprema nešto posebno dobro jer su se prostorom širili ugodni mirisi pršuta, tartufa, ribe, fino kuhanog mesa i vina, ali u intervalima, pa smo mogli zamisliti i sljedove naše večere.
Posluživao nas je vrlo iskusan i simpatičan, a opet nenametljiv konobar koji nam je sugerirao sto odabrati i koje vino sljubiti. Započeli smo druženje uz couvert, fino maslinovo ulje i domaći kruh, a onda je uskoro naše nosnice pomazio miris tartufa koji se lagano dizao iz domaćih pljukanaca u nježnom umaku od šampinjona i pršuta, na podlozi od rikole, posut friško naribanim listićima grana padano sira i klicama.
Teran od Vivode, koji na Vivino aplikaciji drži pristojnu četvorku, fantastično je zaokružio ovu gurmansku epizodu.
Kad smo očistili tanjure od predjela, oči su se razigrale razgledavajući silne detalje u prostoru koji su zasebno posve nenametljivi, a zajedno čine scenografiju nekih prošlih vremena. Ambijentom i ponudom hrane, ovo je definitivno jedna divna topla konoba koja ono najbolje od svoje ponude predstavlja u nekom novom, modernijem ruhu.
Da vas ne držimo u neizvjesnosti, evo što je uslijedilo dalje. Odlučili smo probati i ribu i meso pa smo se odlučili za dnevnu ponudu koja od svibnja ulazi na kartu i postaje dijelom stalne ponude.
File brancina pečen baš kako treba (na strani s kožicom koja je kasnije posuta krupnom morskom solju, i samo minimalno zatvoren s druge strane), na podlozi od mladog špinata, podignut neočekivanim iznenađenjima - čipsom od pršuta, karameliziranim češnjakom i kruškom kuhanom u umaku od reduciranog vina. Svaki zalogaj bio je radost za sebe.
Osim tartufa, istarsku gastronomsku ponudu obilježava i boškarin koji se u Kantinonu priprema po visokim standardima. Rezultat je sočno meso koje se reže praktički pritiskom vilice. Uz obrazine boškarina, poslužuju pire krumpir precizno pogođene teksture s neočekivanim dodatkom - svježim cvjetićima lavande koja daje jednu posebnu notu svježine i mladosti, a nimalo ne preuzima okus.
Kako je večer odmicala tako je rasla ona iskonska radost u nama jer je svaki novi okus bio još bolji i već smo se potpuno opustili da bi išta moglo poći krivo. Desert je ovo razmišljanje potpuno opravdao. Vizualni i okusni raj.
Crumble s jabukom u confitu, sorbet od mandarine i sladoled od lavande dekorirani prahom od naranče i maslinovog ulja. Rapsodija boja i okusa. Radost, radost, radost!
Potpuno neočekivano večer smo završili u pravom hedonističkom transu pa moramo čestitati chefu Massimu Cveku koji je osmislio menu i mladom sous chefu Ediu Porkolabiću koji je kuhao za nas.
Ovakve projekte želimo u prvim redovima uz more diljem naše obale! Kantinon je izvrstan primjer da se može i da nam upravo to treba.
