Trpimirovu ulicu ćete u pravilu upoznati samo ako tamo živite, ili je pomiješate s Tvrtkovom dok tražite socijalno ili mirovinsko osiguranje u blizini Cinestara, Sheratona i Arcotela. Skrivena, uvučena s vrtićem i dječjim parkom, od 2013. je godine postala bogatija i za hostel My Way u dvorištu između mirovinskog i kockarnice. Ono što je trebala biti sala za doručak, 2. siječnja 2017. je postala – trattoria.
Iako sam ulaz u dvorište baš i ne obećava, čim ugledate drvenom ogradom zaštićene dvije terase, stvar počinje poprimati ugodne obrise. No, iznenađenje slijedi tek kada uđete i smjestite se za visoke stolove. Naime, sve je obloženo – kašetama i nekako zagrnuto drvom, što je na kraju i doprinijelo nazivu, koji vas jednostavno zove da se upustite u komunikaciju. To možete učiniti s ugodnim konobarima, ali i dvojcu koji stoji u kuhinji i iza menija, a riječ je o Srećku Medvedu Medi i Neni Kerhatu, s time da je prvi zadužen za pizze i tijesta, a potonji za burgere i meso.
Za Kaschetu sam doznao iz poštanskog sandučića u koji mi je umetnut letak, pa je jedna odvratna kišna nedjelja kada mi se nije dalo šetati do Dolca, završila onako kako nikako ne dolikuje uredniku najkvalitetnijeg gastro portala u regiji. Osoba B je naručila pizzu, od čega sam odavno cijepljen, a ja sam odlučio probati Kascheta burger za 55 kuna.
Nakon tri dana sam prošetao do Trpimirove, inkognito, i opet naručio isti burger. Treći put sam poveo i Juniora, koji je još jednom potvrdio moja razmišljanja – ovo u biti nije klasičan burger, ali je brutalno dobar!
Naime, meso je odležano tridesetak dana, dolazi iz Meat the Kinga i ima onu neku divnu patinu, starinu, ozbiljnost... Cheddar curi u potocima, panceta se osjeti, svega u obilju za što je poslužena i vlažna maramica. Pecivo nije klasični brioš, nego specifičan proizvod od kiselog tijesta koje stoji od 5-10 dana, baš kao i za pizzu, i zbog toga ima i hrskavost i mekoću i tu neku predivnu žilavost. Umaci, salatice, sve korektno, dapače, i opći dojam – fantastično!
Dakle, osim što je burger za svaku preporuku, i pizzu treba pohvaliti upravo iz razloga što je predragocjena da se hladi dostavom. Dolazi u oblicima s tankim i debelim tijestom (valjda ste do sada naučili koja se zove Romana, a koja Napolitana), rajčice su mirisne i slatke, za njih garantiraju ljudi iz Zdravo za gotovo, a većinu ostalih namirnica koje ne stignu nabaviti na placu ili od dobavljača (biftek iz Slavonije) - dovoze iz Rijeke. Masline su možda jedina slaba točka, ali opći dojam je i dalje izvrstan.
Srećko Medved je pizzaiolstvo kalio u Poreču i još par eminentnih pizzerija po Lijepoj našoj, i njegovo tijesto definitivno ide u top 5 najboljih u zemlji. „Koristimo zero-zero talijansko brašno jer ne želimo štedjeti na najvažnijem sastojku pizze. Bitno je da tijesto dobro odstoji, i na vrijeme se izvadi na sobnu temperaturu.“
Kao i svaka trattoria, i ovdje je na meniju bogata ponuda rižota, njoka, raznih salata, kao i tjestenina – koje proizvode sami. Vinska lista se bazira na petnaestak imena s perjanicama u Korlatu i Svirču, desetak vrsta rakija (Golfer), te nesvakidašnjim miksom od petnaestak komercijalnih i craft piva. Za svakoga ponešto, zgodno i privlačno za instagramlije ako uhvatite stol ispod lampe (svaki drugi)...
U Kascheti cjenovno doslovno ima za svakoga ponešto, od 35 kuna za dnevno jelo do 150 kuna za steak, ali ćete dobiti stvarno kvalitetnu namirnicu. Mjesto je ugodno, cosy, mirno, u centru grada a opet skriveno od viška pogleda. Oaza mira s jako dobrim pizzama (20 vrsta, Napoletane imaju bolji rub, Romane su kompaktnije) i fenomenalnim burgerom, odnedavno i biftekom, steakom te pulled porkom, a uskoro i jelom dana na žlicu za jutarnje sate... Uglavnom, vrijeme je da prošetate do trattorije Kascheta by My Way u Trpimirovoj 4/1, i uživate u carstvu kašeta i dobre hrane.
