Bruno i Andreja Trapan mladi su bračni par čija mješavina cabernet sauvignona, syraha, merlota i terana rijetko koga ostavlja ravnodušnim, a svojom pojavom potvrdili su mit o urbanom vinarstvu. Trapanova malvazija iz 2010. koja je dobila nagradu za najbolju odležanu malvaziju na svijetu, otisnula ih je u sam vrh hrvatskog vinarstva. Bruno je završio studij vinarstva u Poreču, Andrea radi u Gradskoj knjižnici i čitaonici u Puli, a zajedno su prije desetak godina zaplovili u vinsku priču otkada pobiru same hvalospjeve.
Kako je nastala vaša vinska priča i odakle ljubav prema vinima?
Zapravo je sve bila stvar instinkta i trenutka. U obitelji nemamo vinarsku tradiciju, samo je pokojni djed radio vino za svoj gušt. Nakon njegove smrti ostavio je mali vinograd, a ja sam odlučio pokušati i očuvati djelić ostavštine. Tada se u Poreču otvorio studij za vinarstvo pa se sve nekako uklopilo. Upoznao sam dobru ekipu, stekao nova znanja i shvatio da mi vinarstvo leži te da možda imam "ruku" za to, da je vinarstvo nešto gdje se mogu izraziti i jednostavno biti svoj. Uskoro samo kupili prve bačve i napravili improvizirani podrum u garaži uz obiteljsku kuću u samom centru Pule i tako je započela priča o mladom urbanom vinaru iz Pule. Nedugo nakon toga kupili smo zemlju za naš prvi vinograd u Šišanu, bolju opremu te iz godine u godinu poboljšavali kvalitetu i kvantitetu naših vina. U vinogradu smo počeli koristiti isključivo ekološki preparate i prešli u potpunosti na ekološku proizvodnju.
Koliko trenutno butelja proizvodite i koje sve sorte imate? Na koju ste najponosniji?
Trenutno proizvodimo oko 60.000 butelja, a od sorti imamo malvaziju, vrlo malo chardonnaya, teran, merlot, cabernet sauvignon i syrah. Najponosniji smo na naše autohtone sorte, malvaziju i teran. Uz malvaziju koja se ovdje na jugu Istre vrhunski uklopila, shvatili smo da i teran na našim pozicijama pokazuje odličan karakter pa smo uz stopostotni teran, koji smo posvetili našoj kćerkici Mari, napravili i prvi pjenušac od terana s kojim smo jako zadovoljni i koji je jako dobro prihvaćen. Riječ je o extra brut non dosage rose pjenušcu, revoluciji u našem podrumu, simboličnog naziva CHE.
Što mislite na koje vaše vino ljudi najbolje reagiraju?
Uz spomenuti pjenušac CHE koji je interesantan jer je drugačiji i na neki način ocrtava karakter naše vinarije i mene osobno, vino koje nikog ne ostavlja ravnodušnim je naša crna kupaža - Nigra Virgo Revolution. Riječ je o kupaži cabernet sauvignona, syraha, merlota i terana, kompleksnom vinu koje u sebi ima specifičnu nježnu notu i ocrtava naš čvrst i postojan karakter. Uroboros je možda vino koje najbolje ocrtava moj karakter, a ono nas je na neki način i lansiralo.
Koji je ključ uspješnog održavanja vinograda i rada u podrumu? Koliko vam je školovanje pomoglo u tome?
Činjenica da sam se školovao u struci itekako pomaže, a puno su mi pomogli stariji i iskusniji kolege vinogradari i vinari Kozlović, Matoševič i Coronica za koje sada mogu reći da su mi prijatelji. Također, rad u organskim vinogradima traži više ručnog rada tako da je i tim mojih radnika u vinogradima velikim dijelom zaslužan za kvalitetu grožđa. Na meni je da u vinariji te plodove ne pokvarim, nego da gledam proizvesti "terroirsko" vino uz što manje uplitanja u prirodne procese proizvodnje vina. Trudim se da uz najsuvremeniju tehnologiju prerade spojim dio tradicionalne proizvodnje, naravno, uz besprijekorne uvjete u vinariji.
Što mislite o hrvatskom vinarstvu i koliko je Istra ispred ili iza drugih?
Hrvatsko vinarstvo trenutno je u velikom zamahu po pitanju kvalitete što se vidi po međunarodnim rezultatima. Ima još puno problema na domaćem tržištu koje treba rješavati, ali mislim da se vide pozitivni pomaci. Istra je regija koja već dvadesetak godina puno ulaže u razvoj vinarstva, a županija je pomagala vinarima koji su se počeli baviti vinogradarstvom. Istra je trenutno vodeća regija po pitanju brandinga i pozicije na domaćoj i međunarodnoj vinskoj sceni. Nemojte me krivo shvatiti, i ostale naše regije su vrlo blizu, ali mislim da nam je početna prednost koju smo imali (blizina Collia, talijanskih brda i potpora županije) bila od velike pomoći da izrastemo u priznatu vinsku regiju i eno-gastro destinaciju.
Koje biste sorte i proizvođače izdvojili kao osobne favorite?
Ako pričamo o sortama onda sam ja veliki lokal patriot, zaljubljen u malvaziju i teran, uvjeren u veliki uspjeh ovih sorti na međunarodnom tržištu i siguran da se rad s njima isplati višestruko. Dragi su mi i syrah te pinot noir. Od proizvođača ne bi bilo u redu nekoga posebno izdvajati, ali mogu reći da su nam veliki prijatelji vinarije Kozlović, Matošević, Roxanich, Senjković, Krauthaker u čijim vinima uvijek rado uživamo!
Kako komentirate aktualni spor Slovenije i Hrvatske oko terana?
Mislim da je to besmisleno te da se slovenske kolege nisu ponijele korektno. Nigdje u svijetu nitko ne može zabraniti korištenje imena svjetski priznate sorte, koja je navedena u gotovo svakoj publikaciji o svjetskim vinskim sortama. Sigurno je da će se nama naš teran vratiti, samo je pitanje vremena te hoće li to biti rezultat zajedničkog dogovora gdje ćemo mi imati istarski teran, a oni kraški ili će se za to morati boriti institucije i struka po sudovima i ministarstvima. Potpuna je besmislica da se mi svađamo, a terana ionako ima malo u svjetskim razmjerima. Bez obzira na spor, susjedi su nam napravili svojevrsnu marketinšku uslugu jer sada cijeli svijet zna za sortu teran i svi žele probati to istarsko vino oko kojeg se dvije države spore.
Kako vidite budućnost hrvatskog vinarstva i na koje sve načine se hrvatsko vino može popularizirati prvenstveno na domaćem tržištu?
Hrvatska u zadnjih par godina dosta radi na promociji vinarstva i na kulturi ispijanja vina. Mislim da mi vinari vlastitom promocijom možemo uvelike utjecati na popularizaciju vina na domaćem tržištu. Moram primijetiti kako u zadnjih godinu dana na naše promocije dolazi mnogo mladih ljudi koji žele naučiti nešto novo, čuti neku novu priču, informirati se i steći nova znanja o vinu i gastronomiji općenito. Puno više pažnje posvećuje se sljubljivanju vina i hrane pa će vam danas u restoranima svaki sommelier, konobar i kuhar preporučiti koje vino piti uz određenu vrstu jela. Sve više se radi na edukaciji i popularizaciji Hrvatske kao vinske zemlje. Mislim da je proizvodnja vina na dobrom putu da postane dio hrvatske tradicije i promocije općenito. Još samo da i institucije u potpunosti implementiraju vino kao ključni turistički proizvod Hrvatske i cijeli je svijet pred nama.
Koja vam je najmilija od brojnih osvojenih nagrada i kakvi su vam planovi za budućnost?
Uvijek volimo izdvojiti dvije koje su nas na neki način lansirale u prvu hrvatsku vinsku ligu i odale priznanje trudu i energiji uloženoj u tako kratkom roku. To je prije svega nagrada za najbolju odležanu malvaziju na svijetu, World of Malvasia i nagrada za Uroboros 2008. na Vinistri 2010. Iste godine dobili smo pohvale i vrlo visoke ocjene od najpoznatijeg svjetskog vinskog kritičara Roberta Parkera, čak 89 bodova za Ponente 2010. i 90 bodova za Uroboros 2008. Ovo su neka od priznanja na koja smo jako ponosni i koja su odigrala važnu ulogu u našem vinskom životu. Dosad smo ostvarili neke zacrtane ciljeve koje smo imali. Imamo 12 hektara ekološki čistih vinograda i vinariju u Šišanu te ne mislimo povećavati proizvodnju. Radit ćemo na poboljšanju kvalitete naših proizvoda, dati prednost odležanim vinima i raditi na unapređenju autohtonih sorti, ne zanemarujući svjetske sorte koje nam daju vrhunske rezultate u našim vinogradima.
