Dolaskom jeseni mijenjaju se i naše gastronomske navike, a mesnice svoje pultove prilagođavaju hrani koja bolje odgovara kraćim, vlažnijim i hladnijim danima. Lagana ljetna jela sve češće postaju tek prilozi glavnim jelima, a sredinu tanjura polako zauzimaju konkretniji mesni zalogaji.

O, da, rujna jesen doba je zrelih, punih boja, tanjura s kojih se puše topla jela i s kojih intenzivno mirišu sočne kobasice, raznolikih oblika i bogatih okusa, dimljene, sušene, kuhane ili pečene, pripremljene na stotinu različitih načina. Jesen je doba kojim vladaju debrecinke, safalade, hrenovke i kobasice u širokoj lepezi oblika i mirisa: nekad svinjskih, nekad telećih, ljućih i blažih, duguljastih i oblih, slaninskih i kranjskih, pa onih pučkih, panonskih ili šokačkih. Ponuda je srećom široka pa se njome može zadovoljiti svačije nepce.

Želite li igrati na sigurno, svaki će vam mesar preporučiti kranjsku. Ovu je kobasicu obožavao je još car Franjo Josip i on joj je, navodno, i udijelio ime kad se njome prvi put pogostio na proputovanju kroz Kranjsku. Ta je kobasica s razlogom stekla slavu širom svijeta, ali i šire pa je na Božić 2006. servirana u sklopu svemirskog doručka. Stoga i ne čudi da su zbog prava na njeno ime i recepturu Slovenija, Austrija i Hrvatska završile na sudu.

Onima koji vole malo ljuće godit će debrecinka i njen neodoljivi spoj nemasne svinjetine, govedine, masti i pikantnih začina. Tanke i uske, one se mogu i kuhati i peći i potom jesti same, uz krišku kruha, u pecivu, lisnatom tijestu li kao čvrsti temelj drugim jelima.

One slaninske, parene su i dimljene da se sljubljuju s različitim varivima, a mogu se dakako i peći na roštilju i krčkati u kotlovini. Panonska je pak za one koji ne vole eksplozije ljutoga na nepcu: njen blagi okus crvene paprike čini je idealnom za sve one štovatelje tradicije koji preferiraju nježan dodir na okusnim pupoljcima.

Svaka od njih svoga fana ima, ali posebno mjesto u toj ponudi zauzima krvavica: tko je ne voli, nećka se da je proba, a tko je jednom proba, jedva čeka da je baci na tavu. S krvavicama nema šale; one su jelo koje čini razliku između dječaka i pravih momaka.

Istina je, ima i onih koji od nje bježe kao vrag od tamjana, ali još je više onih koji joj ne mogu odoljeti i tanjur pečenih krvavica sa zeljem i krumpirom - kuhanim, restanim, zapečenim ili s pireom - s pravom smatraju vrhuncem gurmanskog užitka. Skandinavci će je nazvati blodpølse i blóðmör, Francuzi će je spravljati kao boudin noir, Englezi nuditi blood sausage, a Nizozemci tongeworst; Portugalcima će biti morcela, a Španjolcima morcilla, Poljacima kaszanka, Rumunjima sângerete, Vijetnamcima dồi, a Nepalcima ragati.

za sve generacije Hrenovke - omiljeni zalogaji malih školaraca koje možeš pripremiti na 100 načina

Na našim se prostorima uvriježio naziv krvavica, a Međimurcima će ona i dalje biti mila kao čurka, bela ili prosena i črna. Krvavice su pravo svjetsko jelo, jedu su svugdje i zapisi o njima postoje već tisućama godina. Njih je u "Odiseji" opisivao i Homer, a njenim slastima ne mogu odoljeti ljudi sa svih strana svijeta, od Balkana, preko Njemačke, Francuske i Britanije, do Azije, Afrike, Južne Amerike i Kariba. Eto, gurmani kao što su Francuzi godišnje pojedu nevjerojatnih 15.000 metričkih tona boudin noira.

Od kontinenta do kontinenta, od zemlje do zemlje mijenjaju se recepture i nazivi, ali svima je zajedničko jedno: ma kako se zvala, krvavica je kobasica koja se spravlja od krvi, iznutrica i ostalih dodataka. U nju će se staviti više ili manje svinjskog i goveđeg mesa, masnog tkiva, čvaraka, kožica, bujona, ali i kruha, ječmene kaše, prosa, heljde ili kukuruznog brašna, pa i obranog mlijeka u prahu, dodati začina po volji i podneblju i sve to utisnuti u svinjska crijeva ili umjetne ovitke.

Kenijci će svoju muturu puniti kozletinom, govedinom, mljevenom ovčetinom, mašću i crvenim lukom, na Barbadosu će svinjska crijeva natrpati batatima, paprikom i drugim biljem i poslužiti s umakom od mariniranih svinjskih ušiju. U Portoriku će krvavicu raditi s rižom, sjemenkama korijandera, korijanderom, češnjakom i paprikom Cubanelle, a na Trinidadu i Tobagu nuditi s hrskavim pecivima od hmelja ili ih prelijevati umakom od kasača.

čobanac Blog omiljenog mesara: U potrazi za savršenim čobancem: "Ide li u kotlić i piletina?"

U Kaliforniji će ih raditi od svinjskih njuškica, pinjola i grožđica, začina; u Kolumbiji će u morcillu staviti i rižu, zeleni grašak, korijander, a u Urugvaju i Argentini spravljat će i slane pa i slatke mocille u koje dodaju čokoladu, karameliziranu koricu naranče, kikiriki i drugo sušeno voće. U Koreji će svinjska crijeva rado napuniti slatkim krumpirom i ječmom, ali i lišćem sezama, zelenim lukom, pastom od soje, kimchijem i klicama graha. Tradicija izrade jakovih krvavica u Mongoliji seže od Džingis-kana, na Tajvanu će vam krvavice nuditi na štapićima od sladoleda.

Krvavice se, poput svih drugih kobasica, najviše jedu u hladnije doba godine, od jeseni do kraja zime, a mnogi će se katolici na raznim stranama svijeta njima rado gostiti zadnjeg dana karnevala, uoči posta: u New Orleansu bez njih je nezamisliv tamošnji Mardi Gras, među Talijanima Carne Vale, a među Španjolcima Judias conmorcilla.

Koliko je različitih načina izrade krvavica, toliko je i načina uživanja u njima. Možete ih zapržiti u tavi, s malo bijelog luka i poslužiti s kiselim kupusom i krumpirom. Možete ih preliti umakom od jabuka ili hrena, možete ih poslužiti hladne, pečene na žaru, kuhane pa i pohane.

Možete ih servirati s jajima, uz slaninu, rajčice, kukuruzni i beskvasni kruh ili tost. I ne samo da su fine, krvavice su i nadasve zdrave. Bogate su željezom, vitaminom B12 i raznim mineralima: cinkom, bakrom i manganom koji održavaju naš imunološki sustav zdravim i pomažu zacjeljivanju rana.

U mesnici Ravlić možeš nabaviti kobasice kakve ti srce poželi, sve od vrhunskih komada mesa. Njihove debrecinke, slaninske kobasice, kranjske, pučke i panonske kobasice jedinstvenih su tekstura, pripremljene prema recepturama Ravlić mesara. Nude raznolikost i bogatstvo okusa, a pripremiti ih se može na više načina te je poželjna kreativa kako bi pripremio savršeni ručak. Također, u mesnici Ravlić možeš nabaviti i delikatesne slavonske proizvode - švargl, bijele i crne krvavice te jeger, napravljene od pomno odabranih komada mesa prema tradicionalnim recepturama Ravlić mesara.

U nastavku donosimo odličan recept za pastirsku pitu s Ravlić slaninskim kobasicama koji je osmislila osječka food blogerica Maja Božičanin, autorica bloga maXYama.

Pastirska pita s Ravlić slaninskim kobasicama

Sastojci:

• 800 g krumpira
• 1 dcl mlijeka
• 1 žlica maslaca
• 1 Ravlić slaninska kobasica
• 1 manji luka
• 1 stapka celera
• 2-3 mrkve
• 1 manji poriluk
• 1 šalica graška
• pileći temeljac
• sol, papar
• mladi luk
• tvrdi ribani sir

Postupak:

1. Oguli krumpir i stavi ga kuhati u hladnu vodu.
2. Slaninsku kobasicu nareži na kolutove. Povrće nareži na kolutiće, a luk nasjeckaj na kockice.
3. Zagrij tavu na višu temperaturu pa dodaj narezanu kobasicu, bez dodavanja masnoće. Poprži kobasicu sa svake strane kako bi se dobro karamelizirala i dobila hrskavu koricu. Stavi sa strane.
4. Na masnoći od prženja kobasice poprži luk. Kad luk uvene, dodaj nasjeckani celer, mrkvu, poriluk i grašak. Promiješaj i kratko dinstaj.
5. Zalij vrelim temeljcem i kuhaj na laganoj vatri uz povremeno miješanje.
6. Kad se temeljac reducira, začini, vrati kobasicu, promiješaj.
7. Namasti posudu u kojoj ćeš zapeći pastirsku pitu, a pećnicu zagrij na 180-200 stupnjeva.
8. Skuhani krumpir procijedi i napravi pire uz dodatak vrelog mlijeka i maslaca.
9. U namašćenu vatrostalnu posudu prvo stavi kobasicu s povrćem, a potom preko toga i pire krumpir koji treba razmazati rustikalno. Preko krumpira bogato naribaj sira.
10. Zapeci u pećnici 30-40 minuta.

tajna je u marinadi Recept omiljenog mesara: Svinjska rebarca u marinadi, meso meko kao putar!