Na području grada Kutjeva nalaze se tri restorana koja posjetiteljima nastoje dočarati lokalni ambijent, spajajući domaća vina s domaćom hranom. To su Schön blick u Vetovu, Akademija graševine u Venju i Ribarska kuća u Lukaču.
Vetovo je najveće prigradsko naselje grada Kutjeva i u njemu se pored već navedenog restorana nalaze vinarije Jakobović, Mandić, Ivanović, Šipura i Soldo. Prvo mjesto koje se nalazi zapadno od Vetova je Podgorje, a upravo je Krauthakerova graševina s lokaliteta Podgorje bila apsolutni šampion festivala graševine u Kutjevu prošle godine. Prvo mjesto koje se nalazi istočno od Vetova, na putu ka Kutjevu je Lukač, a u njemu se nalazi restoran Ribarska kuća.
Netipičan naziv, uzme li se u obzir da u blizini nema niti rijeke, a niti jezera, ali ujedno i informativan jer pokazuje na kakav tip gastronomske ponude su se orijentirali. Iako se nalazi na glavnoj putu koji povezuje Vetovo s Kutjevom u prvi mah ga je teško uočiti s ceste jer je cijeli prilaz restoranu prepun zelenila i raslinja.
Za predjelo sam kušao riblji čips. Priznajem da sam u početku bio malo skeptičan, ali njihov čips od ribe je u rangu onih ponajboljih baranjskih. Sočan, hrskav, optimalno mastan nije me nimalo razočarao. I porcija je stvarno obilna i zasitna. Štoviše, smatram da sam napravio grešku u redoslijedu. Da sam trebao prvo kušati jušni fiš paprikaš, pa tek onda riblji čips kao glavno jelo. Jedino je to toplo predjelo koje imaju u ponudi, a od hladnih predjela u ponudi imaju samo šunku i sir. Jelovnik im je prilično reduciran, ali kao što sam se već tisuću puta uvjerio kvantiteta ne mora nužno biti proporcionalna kvaliteti.
Ponuda im se dijeli na dva temeljna tematska područja; na riblje specijalitete i specijalitete od mesa. Što se mesa tiče u ponudi imaju kotlete, bečke odreske, ćevapčiće, ražnjiće, pileća prsa sa žara, pohana pileća prsa i miješano meso koje se sastoji većine prethodno navedenog; kotleta, ćevapa, ražnjića i roštilj kobasica.
Kada je u pitanju riba u ponudi imaju prženog šarana i soba, pastrve sa žara i pržene pastrve, lignje frigane i lignje sa žara, te fiš paprikaš koji se može naručiti u maloj (0,4 l) i velikoj dozi (0,7 litara). Fiš paprikaš se ne kuha za svaku narudžbu posebno već se kuha na veliko i potom podgrijava što može smetati nekim ljubiteljima ove panonske delicije, ali to ima i svojih prednosti jer ga ne morate dugo čekati (priprema traje minimalno 45 minuta) i može se naručiti samo jedna doza (u većini restorana fiš paprikaš se može naručiti minimalno za dvije osobe).
Kušao sam upravo fiš paprikaš i bio je sasvim solidan. Riba je imala vrlo malo kostiju što olakšava blagovanje, a tekstura riblje juhe je bila optimalna. Jedina mala zamjerka je to što se uz njega ne poslužuje domaće tijesto, već tijesto iz trgovine. Vino kuće je graševina Mitrović koja u ponudi osim graševine ima i merlot, rajnski rizling i pinot sivi. Za desert sam kušao palačinke s pekmezom i ovaj gastronomski slijed riblji čips – fiš paprikaš – palačinke s pekmezom omogućio mi je da se u potpunosti regeneriram nakon sto kilometara rekreativne biciklističke vožnje po Zlatnoj dolini koja je uključivala brda i dolove, prijevoje i zavoje, prašnjave prtenjake i razrovane alternativne pravce.
Od Lukača do Kutjeva vodi ravna cesta koja spaja Vetovo i Kutjevo, ali puno je zanimljiviji put koji ide po obroncima Papuka, po znamenitim vinogradarskim položajima. Prvo selo na putu prema Kutjevu je Hrnjevac u kojem se nalazi vinarija Enjingi, a sljedeće selo je Venje po kojem je Enjingi nazvao svoju najslavniju kupažu bijelih sorti (a poslije uspjeha bijelog venja lansirao je i crni cuvée pod imenom Venje). Sljedeće selo je Mitrovac a potom se iz Mitrovca odmah dolazi do Kutjeva. Sve u svemu, restoran Ribarska kuća Lukač zgodno je mjesto za predah od istraživanja kutjevačkog vinogorja.
