Najviše volim piti na kraju napornog dana ispunjenog obavezama. U društvu u kafiću ili u samoći pred televizorom. Da ne znate tko sam, biste li po ovom opisu mogli zaključiti kojeg sam spola? Postoji li nešto kao "tipična konzumentica piva"? Treba li se pivska industrija nama ženama prilagođavati i dodvoravati? Ili nas treba ignorirati i pustiti da se utopimo u masu drugih pivopija?
Samim time što žene piju pivo, znači da na tržištu već postoji ono koje im se sviđa. Zbog čega su se onda neki pivari osjetili pozvanima da naprave pivo specijalno za žene? I jesu li pogodili cilj, bit, poruku, ukus? Odgovor na ova pitanja sam pokušala naći na dnu boca triju primjeraka samoprozvanih piva za žene.
Prvo hrvatsko pivo za žene by Linden Tree Retreat & Ranch
Kad svom najdražem kažem "Hoću pivo!", on se bez pogovora uputi prema frižideru u kuhinji i donese mi ga za manje od jedne minute. No, kada je taj isti zahtjev gospođa Yerkovich uputila svom suprugu Bruceu, vlasniku "Linden Tree Retreat & Rancha" na Velebitu, on se zaputio u svoj podrum i vratio tek par mjeseci kasnije s gajbom red lagera pod imenom "Prvo hrvatsko pivo za žene". Vrlo hrabro, pomislih. No, je li zaista pogodio ukus ne samo svoje supruge, već i drugih žena? Ovo pivo je prekrasne tamne bakrene boje koja se na svjetlu zaista doima crveno kao što i samo ime stila sugerira. Doduše, nije tako crven kao npr. ruža ili karanfil, ali kroz dominantne arome prženog slada zaista probijaju cvjetne arome hmelja.
Zamišljam si odmah buket ovih malih bočica od 0.33 l za jedan Dan žena ili tek tako jer moj dragi misli da sam super. I, moram priznati, taj buket bi puno brže nestao nego onaj cvjetni jer sam sigurna da cvijeće nema tako fini slatki okus karamele s blagom gorčinom. Sviđa mi se. Svidio se i mojoj strini, i njegovoj teti, a i njemu samome. No, je li naziv opravdan? Ja to gledam ovako: ovo nije samo pivo hrabrog naziva, već romantična priča u kojoj zaljubljeni pivar svojoj jedinoj daruje svoj talent i najdraži hobi pretočene u ukusni lager, samo za nju. Romeo i Julija, upravo ste dobili žestoku konkurenciju.
Aurosa #beerforher by Aurosa
Iako su prva piva radile žene kao dio svoje dnevne rutine, pivarstvom već nekoliko stoljeća dominiraju muškarci. To je bio poticaj da Martina Smirova, osnivačica i CEO branda Aurosa, na tržište izbaci polutamni lager istog imena s napomenom #beerforher. Taj potez je izazvao tsunami negativnih reakcija od strane žena s interneta: roza boja boce je stereotip, veličina boce od 0.33 litre je ponižavajuća, što vam znači slogan "snaga žene, a nježnost djevojke", zar je neugledno za ženu da pije kriglu Guinnessa, 10€ za bocu je bezobrazno. Međutim nitko nije niti jednom riječi komentirao okus samog piva. Time je ovom pivu učinjena neoprostiva nepravda jer to je ukusni, osvježavajući, odlično izbalansirani tamni lager (tj. semi-dark, kako piše na samoj stranici branda). Sličan je Prvom hrvatskom pivu za žene, samo što u aromi i okusu u potpunosti dominiraju note prženog slada, ponajviše suhog voća, a gorčina je gotovo neprimjetna. Sviđa mi se. I okus, i boca, i namjera. Zašto pivo ne bi bilo elegantno? Sofisticirano? Ekskluzivno?
Zamislite si scenu u kojoj James Bond u smokingu ulazi u fensi-šmensi kazino i za šankom naručuje suhi martini, promiješan, ne protresen. Primjećuje pored sebe prekrasnu dugokosu, dugonogu ljepoticu i pita je: „A što će dama popiti?“. Ona se okreće prema njemu, sa šampanjskom čašom u ruci u kojoj se na svjetlosti bljeska tekućina duboke amber boje, i odgovara mu: „Pivo. Aurosa pivo.“ A sada zamislite tu istu scenu samo s kriglom svijetlog lagera. Nekako ne paše, zar ne?
Glitter beer ili pivo s jestivim šljokicama
Za demonstraciju ovog novog trenda, koji je došao, a od kuda drugdje, nego iz SAD-a, koristila sam pivo Plavuša od Brlog zadružne pivovare, jer je to pivo za pripadnike svih rodova i spolova, a rade ga dvije dame: Ana i Maja. Odmah mi je toplo oko srca i želuca kada znam da se žene vraćaju ovom zanatu kojeg su od pradavnih dana i započele. Ovaj blonde ale sam po sebi je osvježavajuće lagano pivo voćnog okusa s dominacijom citrusa, blage gorčine. No, ako u njega dodamo žličicu jestivih šljokica, dobit ćemo… katastrofu! Ne znam gdje da počnem s kritikama.
Šljokice mi vizualno poružnjuju ovaj oku ugodan ale, i čine mi ga odbojnim za piti. Nakon tri sekunde se sve slegnu na dno čaše i prilijepe se tamo. Šljokice su po pjeni, rubu čaše, nosu, ustima, jeziku… Neću dalje navoditi gdje sam ih sve nalazila. Isprati ih iz čaše, pa onda i iz perilice suđa je čista umjetnost. Ne pridonose ništa dobro pivu, dapače samo ga čine vizualno neprobavljivim. Ovaj trend je nastao kao oda ženama u pivarstvu i nije naišao na takav otpor kao pivo Aurosa jer su i muški oduševljeno posezali za njim. Ali, zar nije stereotip da žene vole šljokice? Kako god da bilo, ja se u ovaj stereotip ne uklapam.
Zaključak
Ako je proizvod postavljan kao trend, onda ne može biti ništa više od toga. Međutim, ako iza njega stoji plemenita ideja, tada on može odaslati snažnu poruku. Sjetite se da živimo u državi u kojoj sama ministrica za obitelj nasilje nad ženama od strane njihovih supružnika komentira riječima „To vam je tako u braku.“ Nije! U normalnom braku suprug ne premlaćuje svoju suprugu, već, na njezinu molbu, skuha pivo po njezinom ukusu.
U zdravom i naprednom društvu žena nije „drugotna“, već sa svojim sposobnostima, pravima i mogućnostima ravnopravna s muškarcima na svim poljima pa tako i u pivarstvu. I kada netko, pa čak i s malom bočicom alkoholnog pića, želi naglasiti te vrijednosti, onda bi taj potez trebao biti dobrodošao i hvalevrijedan. I u to ime ću svaki put rado u vis podići čašu bilo kakvog piva. Pivile!
