Srijem je dobio ime po antičkom imenu za Srijemsku Mitrovicu (Sirmium) koja je svojedobno u doba tetrarhije bila jedna od četiri prijestolnice Rimskog carstva. U Srijemu je rođen i rimski car Prob koji je bio romanizirani Ilir i koji je najzaslužniji za početak kultiviranje vinove loze u Panoniji. Od Iloka do Sremskih Karlovaca put vodi cestom uz Dunav uz duž koje se protežu pitoreskna, vinorodna sela poput Neština ili Banoštora. Obilazak smo započeli kulturno povijesnim znamenitostima poput riznice patrijaršijskog dvora, saborne crkve i kapelice mira.
U Sremskim Karlovcima svojedobno je u razdoblju od 1848. do 1920. godine bilo sjedište karlovačke mitropolije i patrijaršije. 1. svibnja 1848. godine Josif Rajačić je proglašen za patrijarha, a malo je poznato da je upravo on ustoličio Josipa Jelačića za hrvatskoga Bana 5. lipnja iste te godine. U Sremskim Karlovcima je sklopljen i čuveni karlovački mir između Austrije i Turske kojim je okončan Veliki Bečki rat. Nakon razgledavanja znamenitosti naravno da smo ožednjeli i ogladnjeli, pa je trebalo pronaći neko mjesto za hedonističko uživanje.
Sjajne rakije obiteljske zajedničke zadruge Benišek – Veselinović ranije sam imao prilike kušati u Rakija baru u Novom Sadu. A ovoga puta smo otišli direktno kući kod Mirka Veselinovića gdje nas je uistinu lijepo ugostio. Dunja, kajsija, kruška bermetica… dobitna kombinacija. Osim podruma i kušaonice Mirko ima i prenoćište koje je nazvao jednostavno „Konak“. Kao glavni razlog zašto se odlučio baviti rakijama naveo je da mu je smetalo to što je nekoć rakija bila prezrena jer većina komercijalnih rakija nije imala kvalitetu, iako je to piće koje ima sjajan potencijal. Nakon degustacije rakija uputili smo se u eko centar „Radulovački“ kojim upravlja Pokret Gorana Vojvodine. Vozžnja katamaron po Dunavu i blagi dunavski povjetarac u kosi brzo su nas rastrijeznili.
„Naša čarda“ je bilo mjesto gdje smo ručali. To je tipična dunavska čarda, pomalo robinzonskog interijera gdje se služi savršena hrana. Ne mogu se odlučiti da li je bila bolja riblja ili roštilj plata ili marinirana riba i riblja pašteta poslužena za predjelo. Inače to je restoran u vlasništvu lokalne udruge ribolovaca pa im kvalitetne ribe ne manjka. Riba je iz žive rijeke, ne iz uzgoja, naravno. Za vinski dio priče je bila zadužena vinarija 45 paralela, a vina je prezentirao osobno vlasnik Dejan Grabovac.
Nakon vina vino; poslije ručka uputili smo se u vinariju Vinum u vlasništvu Milana Ubavića. U ponudi imaju graševinu ili kako oni kažu italijanski rizling, chardonnay, sauvignon blanc… Mustra je kupaža traminca i muškata žutog. Sjajno i intrigantno vino. Tu su još i rose, bermet i bermut. Impresionira i pozamašna kolekcija umjetničkih slika, a najviše me se dojmila slika „sovinjon“, kao i kušaonica na terasi s koje se pruža pogled na sve znamenitosti Karlovaca.
Iako smo planirali posjetiti zanatsku radionicu GEA i muzeju kuglofa nažalost nismo stigli to obaviti, ali smo vlasnicu Katicu Biber Šnur sreli istu večer u Novome Sadu te uživali u njenim kuglofima, a posebno nas se dojmio bijeli kuglof s bijelom čokoladom, kajsijama i bademima iliti bečki kuglof. Inače Sremski Karlovci baš odišu tim nekim mitteleuropskim duhom, uostalom kao i cijela Vojvodina, koja je do prije sto godina bila integralni dio Austro – Ugarske monarhije. Osim bečkog u ponudi imaju i carski kuglof s bermetom, cimetom, prženim orasima i čokoladom, zatim tu je nugat kuglof s čokoladom, bademima, lješnjacima i rumom, kuglof s marcipanom i suhim voćem, s višnjama, lješnjacima i čokoladom, i tako dalje, i tako dalje…. Osim slatkih u ponudi imaju i slane kuglofe sa sirom, čvarcima i paprikom, za svakog ponešto. Sve u svemu dovoljno razloga za posjetu (i povratak) Sremskim Karlovcima.
