Iskoristio sam priliku da si priuštim gablec u centru grada kakav obično ne prakticiram, no svako toliko ipak uživam u marendi - sa slatkim prefiksom. Imao sam sreću i privilegiju da se gablec desi dva dana prije otvaranja, dakle premjerno, i u potpuno opuštenoj atmosferi kakvu i najviše volim.
Zašto mi je trebalo dvadesetak dana da nešto o tome napišem?
Razlog mog premišljanja nije u kvaliteti konzumiranog, jer kvaliteta kušanih slastica je na najvišem nivou, nego slučajnost koja je htjela da taj slatki gablec pojedem u društvu chefa slastičara, čovjeka koji je u suradnji s ljudima iz Milleniuma kreirao novi line up slastica u jednoj od najpopularnijih zagrebačkih slastičarnica i jednoj od najvećih u Europi, pa sam morao dobro sažeti dojmove kako bih ih stavio na papir.
No, počnimo... Raffaele Sergio Figliola čovjek je svjetskog renomea, slastičar poznat diljem Europe po svojim slastičarskim i gastronomskim eksperimentima. Raffa za prijatelje, klasa 1972., a iskustvo, karizma, profesionalnost i strpljenje su vrline koje ga izdižu iznad većine kolega. Odmah ga na prvom zalogaju pitam kako je nastala ta strast po kojoj je poznat u gastronomskim krugovima.
Sve započinje 1984. u slastičarnici “Pasticceria Luisa” u mjestu Agropoli na jugu Italije. Nakon nekoliko godina odlučuje nastaviti sa školovanjem u najjačim talijanskim školama, prvenstveno u Torinu i Veneziji. Nastavlja svoj put u “Savoy Beach Hotel” u Paestumu, kolijevci talijanskog hotelijerstva i to drži svojom odskočnom daskom za današnju karijeru. Nešto kasnije ga poznati chef Sergio Mei Tomasi prima u svoju ekipu u “Four Season Hotel” u Milanu. Nastavlja u “La Verandi” neformalnom restoranu, okupljalištu milanske društvene kreme. Nakon tih, i još nekih vrijednih iskustva postaje konzultant “La Saracino SRL” jednom od najbitnijih općih mjesta za talijansku slastičarsku scenu.
Tako stiže i do slastičarnice restorana Platò u Ljubljani te napose i do Milleniuma. Upravo u Milleniumu u proteklih nekoliko mjeseci razvija jedinstveni koncept pristupa namirnici i prezentaciji slastica. Moram još spomenuti da je chef Figliola začetnik i promicatelj jednog sasvim pomaknutog projekta (zbog kojeg sam i prvi put čuo za njega), a to je projekt “Le praline del Cardinale”- izrada mozzarelle s okusima, npr. pistacije ili naranče. Te male loptice pronijele su njegovo ime diljem svijeta počevši od britanskog dvora pa sve do Bijele kuće. Na žalost, to su zaštićeni proizvodi pa ih nemamo priliku kušati u zagrebačkom hramu slastica, no svakako gablec sastavljen od kolača i sladoleda koji smo konzumirali uz mnogo opsežniji razgovor, nego vam ga ja mogu prenijeti - ostat će mi dugo u sjećanju.
Moj prijedlog uredništvu portala gastro.hr i vama čitateljima istog, je da dobro pogledate fotografije u prilogu ovog izvještaja iz Bogovićeve i nakon toga hitno posjetite Millenium kako biste sve fotografirano i od mene već iskušano trenutno isprobali, jer vjerujte da fotografije našeg prijatelja fotografa Julija Frangena, iako savršene, nikako ne mogu dočarati ukus ovih slatkih divota.
Do sljedećeg gableca s nekim jednako tako zanimljivim likom, ili do neke moje druge preporuke, želim vam dobar tek - voli vas Gablec Beg.
