Mnogo je parametara koji određuju u koju ih vrstu svrstavati, a postoji i jedna podvrsta unutar talijanskih restorana - trattoria.
U Zagrebu je tijekom zadnjih desetljeća bilo nekoliko pokušaja uspostave takvog mjesta, više ili manje uspješnih, a na moju sreću, mislim da sam naletio na jedno mjesto koje bez ustručavanja može ponijeti oznaku Ristorante Italiano / Tratoria.
Trattoria je javni, ugostiteljski objekt za prodaju i konzumaciju jela na licu mjesta. Ime dolazi od riječi trattore, "domaćin", koja pak dolazi od francuske - ugostitelj, a proizlazi od traiter "liječiti, pripremiti". Neki od tih lokala su cijenjeni zbog svoje kvalitete hrane i karakterizacije, gotovo uvijek na osnovama lokalne, regionalne pripreme. Pristupačnost cijena je atraktivnost tih prostora, kao i jednostavnost dekora, ali se to ne smije primijetiti u jednostavnosti ili manjku kvalitete i količini hrane koju nude, jer hrana je često izvrsna.
Luna Rossa, na uglu Masarykove i Preradovićeve ulice otvorila je svoja vrata prije nepunih godinu i pol dana. Kako mi i sam nadimak govori, marendavao sam tu u dva navrata i zaključio da je hrana korektna (samo to), no da fali onoga duha da bih se vratio uživati u talijanskom “essere” (glagol - biti). E pa stvari su se drastično promijenile prošlog petka, nakon perioda zatvorenih vrata i promjene uprave i osoblja.
Negdje oko 13 sati (sa kašnjenjem od sat vremena / tipično talijanski, simpatično, jer otvaranje je bilo najavljeno za podne) počela su izlaziti iz kuhinje jela kakava sam do sad mogao kušati samo zbog prijateljskih veza s jednim talijanskim chefom, doduše, zagrebačkim rezidentom, ali to je druga priča... Simpatična i duhom puna gomilica Talijana iskrcala se u Preradovićevu. Chefovi Luca Alfieri (Rim), Vincenzo Chimenti (Bari) te F&B manageri Michele Inglese i Fabrizio Affuso uz pomoć Uga Raffa, savjetnika pri talijanskom ministarstvu za Talijane u svijetu, započinju jednu priču za koju se nadam da će naići na dobar odjek ovdje kod nas - jer sve drugo bi me ražalostilo.
Lokal je u odnosu na prijašnje djelovanje malo promjenio i dekor, poprimio notu rustikalnog talijanskog izričaja, talijanski se čuje na sve strane, od kuhinje do toaleta, glazba tipična, a hrvatski jezik kod primanja narudžbi simpatično iskrivljen sa talijanskim akcentom. Nije strano da se i chef došeta do stola i pokušava na talijanskom-engleskom preporučiti što danas jesti.
Cijene za vrlo kompleksna, a opet jednostavna jela - jako su prihvatljive (menu od tri slijeda za 110 kn), a i pojedinačni izbori tanjura variraju od 45 do 70 kn. Sve u svemu, tipični Trattoria style. Nepretenciozna vinska karta sastavljena od mahom talijanskih vina srednjeg ranga i nekoliko hrvatskih etiketa - daje dodatni šarm. Veseli i izbor aperitiva i digestiva tipičnih za talijanski način početka ili kraja objeda, a slastice rađene „al momento“ - pravi su hit.
Ako se odlučite isprobati još ovaj tjedan, nećete pogriješiti ako naručite Calamaratu s pestom i sabljarkom (tjestenina je al dente, kak' treba biti, ukusi raskošni), zatim Guazzeto di baccala alla siciliana (vrsta gulaša od bakalara) i file sabljarke sa špinatom ili krumpirima i rukolom (izbor je vaš), ako se zadržavate na jednoj čaši vina, onda neka to bude Valpolicella cuve (sorte Corvina, Rondinela i Molinara) i svakako kušajte (mene je oduševio) netipično rijedak Tiramisu espresso.
Kada bih baš morao dati ocjenu, što ne volim, dao bih 4 na skali do 5, jer vjerujem da ima prostora za napredak. Što i očekujem. Ipak im je bio prvi dan, a i vjerujem da ću tu još puno puta uživati – uglavnom, svakako se vraćam! Dođite i vi na gablec na uglu Masarykove i Preradovićeve, voli vas vaš Gablec Beg.
Preradovićeva 12,
Zagreb +385 1 48 54 780
