Posljednja su dva mjeseca bila izazovna za tim zagrebačkog restorana Time. Nakon privremenog zatvaranja u Petrinjskoj, primarno zbog izgradnje hotela na toj lokaciji, posvetili su se razradi mnogo neformalnijeg koncepta u Selskoj 90. Izakaya by Time inspiriran je izakayama, japanskim barovima gdje se po pristupačnim cijenama jede, pije i opušta nakon posla.
Opušteno zaista jest, ali to ne znači da nisu pazili na baš svaki detalj. Izakaya je zanimljivo iskustvo od samog ulaza, zbog kuhinje otvorene prema ulici. Nisu samo transparentni, već jela koja stižu na stol u prolazu možete povezati s licima kuhara – i cijelo iskustvo (ne)svjesno doživjeti puno osobnije. Interijer je očekivano moderan i ugodan, sa suptilnim osvjetljenjem i nenametljiv. Ima podosta mjesta (i razmaka), što je ovih dana bitno napomenuti, ali je uputno rezervirati stol.
Casual druženje uz japanske specijalitete
„Na ideju izakaye došli smo vrlo spontano s obzirom na to da su došla nova vremena i prilagodbe na tržištu. Tako je došla Izakaya kao logično rješenje japanskog puba s obzirom na to da posjedujemo znanje i tehnike japanske kuhinje uz veliko poznavanje sparivanja alkohola uz nju“, pojasnili su. Vrijedi istaknuti kako je to prva izakaya u zemlji, još k tome smještena van centra Zagreba, što je bitan korak za decentralizaciju gastronomske ponude.
Jelovnik nije pretenciozan i cijene su zaista pristupačne; mogli bismo reći kako je neki prosjek 70-ak kuna. Primjerice, za 25 kuna je moguće pojesti miso juhu, dok je najskuplje jelo u ponudi Bluefin tuna tataki, za koji je potrebno izdvojiti 120 kuna. Ovakve cijene nisu samo prilagodba ekonomskoj situaciji, već je otvorena mogućnost uživanja u cijelom nizu specijaliteta bez nervoznog zbrajanja svote u glavi.
Od japasa, ili japanskih tapasa, isprobali smo Ebi tartar, kratko termički obrađene i kosane jadranske kozice s krem sirom, limetom, srirachom i nezaobilaznim naanom. Nastavili smo s hrskavim vege rolicama s dimljenim tofuom, mariniranim shiitakama i sweet chili umakom te očišćenim repovima kozica u tempuri s wasabi mayo. Lobster bun je također bio odličan izbor, što zbog osvježavajuće kombinacije mesa jastoga s komoračem, limetom i korijanderom, što zbog peciva koje se i više no dobro nosi sa kremastim punjenjima.
Najbolji pak je dio večeri bio Beef teriyaki donburi, zdjela sa sushi rižom, sous vide biftekom, coleslaw salatom, shiitake gljivama i ukiseljenom bučom. Meso je bilo odično začinjeno, sočno i mekano, a porcija obilna.
Deserti su iz zagrebačke slastičarnice Meet Mia, a uskoro će u ponudi biti i dobro poznat sladoled iz Timea, koji se priprema netom prije posluživanja uz pomoć tekućeg dušika.
Kad je u pitanju ponuda alkoholnih pića, vrijedi istaknuti kako je velik dio vinske liste dostupan i na čaše. Od piva nude Estrelle i Zeppelin, a recepture za koktele je u nasljeđe ostavio Roman Rabik, bivši koktel majstor Timea koji trenutno radi u Norveškoj.
Najbolje od Timea preslikano je na Izakayu
Kada godinama odrađuješ dobar posao na restoranskoj sceni, ne bi ni trebao svoju ugostiteljsku filozofiju ostavljati po strani. Nije ni tim Davora Bienenfelda, unatoč tome što je Izakaya neupitno neformalnija od restorana u Petrinjskoj. Ostali su dosljedni vrhunskoj usluzi, minimalizmu u prezentaciji te su prenijeli i svoju bogatu ponudu sushija. S druge strane, vinska lista, ostatak jelovnika i cijene prilagođeni su i lokaciji i situaciji. Nema ni clubbinga, po kojem je Time bio prepoznatljiv, već vikendom zatvaraju u ponoć.
I još jedna bitna stvar... Sasvim je prihvatljivo doći u trenirci!
