Kult Magazinske kleti u Magazinskoj ulici kod Doma sportova uglavnom je dobro poznat svakom mesnom gurmanu metropole, a bogami i njihovim prijateljima. Naime, kad se nekoga treba voditi na izdašni gablec ili opaku krkačinu svakojakim plodovima tora – Magazinska klet je uvijek na vrhu jezika. Leskovački roštilj na najvišem nivou, gurmanski ćevapi, punjene pljeskavice i jedna od dobrih stvari iz bivše nam države – Leskovački voz. Uglavnom, kako je Trešnjevka odavno pokorena, vlasnik Kleti odlučio je svoju franšizu smjestiti upravo tamo gdje je Zagrebu bilo i najpotrebnije – u Novi Zagreb.
Sjajan restoran Chevo's Grill u Zapruđu i Bicko na početku Blata definitivno su premalo za ljude željne pečenog mesa u svim oblicima, pa je lokacija na adresi Vladislava Brajkovića 1, zapadno od Avenue Malla, idealna za početak jednog velikog gurmanskog prijateljstva. Žene, sada ćete lakše natjerati muškarce u shopping, a ne postoji prevelika bojazan da će previše potrošiti jer je Cyrano potpuno pristupačan što se tiče cijena.
Sam lokal je mirovao preko dvadeset godina, jer je ideja čovjeka koji ga je otvorio, da napravi podrum za uživatelje pjenušaca i palačinki – nažalost, neslavno propao. Tako je nova ekipa ušetala u prekrasan, starinski, mračan podrum u stilu francuskih vinarija, i samo dotjerala detalje. Četrdesetak mjesta unutra i malo nedotjeranoj terasi (tek se otvorilo, uskoro stižu noviteti i detalji, rekoše nam), možda pozivaju na rezerviranje stola, pa zlu ne trebalo posjetite njihovu stranicu na facebooku.
No, ono što vas dočeka kad uđete u mrak drvom i vitrajima ukrašenog podruma je uistinu sjajno. Osim klasičnih čorbica, o kojima ćemo drugom prilikom, na meniju gableca svaki se dan nude po tri različita jela od 25-45 kuna, tako da ljubitelji bolonjeza, graha, gulaša (checked! Bez krumpira i tjestenine, čisto meso!), tripica i ostalih brzinskih jela ne moraju brinuti za brzi povratak na posao.
Za predjelo preporučamo ćevape na leskovački, posipane debelim slojem sitno kosanog luka i crvenom paprikom. Ako želite ljuću, naručite ljuću, sasvim jednostavno! Festival paprika se nastavlja salatom od pečenih istih, dijelom slasne salate od poriluka (play of the day među salatama), kao i u dijelu jela koje se zove – juneći repovi. Lagano, nježno, povrtno, rezanci mesa ne zahtijevaju zube, čisto topljenje... Tu su još klasični urnebes i šopska, ali i kiselo ljute paprike u pavlaci (vrhnju) – obavezno probati!
No, ipak smo došli zbog nadaleko posnatog roštilja, koji potpisuje roštilj majstor Goran Antić spreman na svaku kritiku, ali ne i na izdavanje recepata na koje je osobito ponosan. U ugodnom razgovoru saznajem da je većina školovanih kuhara otišla iz Leskovca jer su cijene mesa jednostavno previsoke za nizak standard stanovništva, pa da ću bolji roštilj pojesti u Zagrebu nego na samom izvoru... Miješano meso iziskuje pripremu od gotovo 48 sati, a koristi se isključivo čista junetina.
„Htio sam ljudima ponuditi malo drugačiji ćevap i pljesku, pa sam se zaigrao kombinacijama i mislim da je rezultat sasvim kvalitetan, o čemu je najbolje pitati zadovoljne goste...“ rekao nam je Goran. No, vrhunski roštilj bi bio zakinut da nema dobrih lepinja, a za to se brine sad već legendarni gospodin Morina Vlazim, koji je također sjedio za stolom. Kada me pitao gdje mi je najbolja lepinja u Zagrebu, a ja ne bez straha rekao – Batak, on se samo nasmiješio i rekao, da to je moja! Dakle, ako volite hrskavu koricu i elastičnu ispunjenost, onda ste na pravome mjestu.
Morina je upravo taj koji je svojim nagovorom inicirao pokretanje franšize u neposrednoj blizini svoje pekare Rusice (kako ne bi morao preko Save), pa se tako niti ne ohlade do stola, kada ih treba trenutno stopiti s kajmakom. Nećemo reći odakle je, ali je vjerojatno najbolji u Zagrebu, zrnat, slan, ne premasan... Meso se peče na drvu, ponajviše bukvi, ali i vinovoj lozi, miriše na šumu, vatru... Najviše me se dojmilo što nema nikakvih aditiva i uskoro sam bio kao nov, iako se nakon svega probanog nisam uspio dići baš kad sam htio.
Gurmanski ćevapi punjeni sirom otvaraju dan, fini sočni, bez primjedbe, iako ja volim krupnije mljevene. Pljeskavica sa sirom još bolje, jer su vanjski dijelovi lagano hrskavi, kao kad sir procuri iz sendviča u toster, divota. Pileći ražnjići možda i najobičnije jelo na plati, iako sasvim solidni, ali su se dodirivali s punjenom vješalicom, tek mrvicu dimljenom u vlastitoj pušnici! Tada smo došli i do pomfrita i šampinjona na dnu plate, ali i osjetili jelo dana – dimljenu vješalicu. Dakle, tekstura najnježnijeg tatinog bunceka iz graha, meko, slano, ljepljivo, upravo onako kakvo treba biti. Čista desetka, totalna ljubav i žal što nakon toga više stvarno nisam mogao uživati u također domaćoj kobasici.
Konobar me tužno pogledao kad sam odbio ljuti uštipak za desert, ali onda sam morao probati jelo iz djetinjstva – palačinke s Eurokremom i Plazma keksom. Zaliven Jelenom, Kasačkim i više vrsta Paulanera (nisam pio vina, ali postoji korektna ponuda stolnog vina od 60 kn, do Feravina, Kutjeva, Kozlovića...), obećao sam da se vraćam za mjesec dana na novi meni čorbica koji samo što nije izašao, i stvarno sit stavio križić na novu roštiljsku destinaciju južno od rijeke Save.
Rijeka je pregažena, sad i Novi Zagreb ima svoju Magazinsku klet – Cyrano je pravo mjesto za sve nas koji volimo i kvalitetu i kvantitetu.
Sve pohvale!
